Životno (re)programiranje…o čemu se zapravo radi?

O programiranju i reprogramiranju se puno priča i piše u posljednje vrijeme. Pa što to u stvari znači „(re)programirati se“ na sretniji i radosniji život? Ili „(re)programirati se“ na to da budemo zdravi, uspješni, bogati?

Kao i na sve u životu i na pojam (re)programiranja možemo gledati na razne načine jer koliko ima ljudi toliko će biti i pojašnjenja navedenog pojma. No kad podvučemo crtu možemo reći da se radi o (re)programiranju navika i uvjerenja koja vode tim navikama. Nesvjesnih navika i uvjerenja koje smo usvojili u prvim godinama života. Postoje i neke polemike oko broja godina koje se u ovom slučaju uzimaju u obzir i to od „nula“ (još u majčinom trbuhu) do sedam godina. Uzmimo za ovu priliku onu najčešću podjelu u razvoju od sedam godina (pa imamo razdoblja od 0-7 godine, od 7 do 14, od 14 do 21… itd).

Ljudi iz različitih područja života (znanstvenici, duhovnjaci, psiholozi, energetičari…) više manje pričaju o prvih sedam godina kada kao djeca usvajamo brojne nesvjesne navike i uvjerenja koje nam ulaze u automatizam. Od onih osnovnih navika kako hodamo, kako govorimo, kako se ponašamo do onih složenijih. Što nam je normalno, a što nije. Kako je to bilo u našem okruženju u kojem smo odrastali. Jesmo li bili okruženi ljudima koji su bili radosni ili onima koji su bili tužni, ljubavni ili u drami i depresiji. Jesu li ti ljudi imali problem s novcima ili su ga upravo suprotno jednostavno stvarali. Jesu li smatrali da se treba boriti u životu, da je život težak ili su pak lagano prolazili kroz život i stjecali obilje bilo kakve vrste.

Sve gore opisano ponukalo je čovječanstvo da promatra sebe, da nas priključuje na razno razne uređaje koji su pratili naše moždane valove i u konačnici rezultate tih valova u stvarnom životu (bilo da su pratili naše moždane valove u snu, bilo u budnom stanju). Pa su tako znanstvenici došli do zaključka kako je uspjeh u našem životu vrlo često usko povezan s našim navikama i uvjerenjima koja nas nose kroz život. Od tuda i dolazi pojam (re)programiranje. Možda malo nespretno zvuči jer nismo mi roboti, no u osnovi služi svojoj svrsi.

Susret duhovnosti i znanosti

U suštini znanstvenici su u svojim istraživanjima došli do zaključka kako funkcioniramo mi i naš mozak, kada se stvaraju te navike i uvjerenja i možemo li ih i kako mijenjati tokom života. U tim istraživanjima spominje se i tzv. pojam neuroplastičnosti. Odnosno sposobnost našeg mozga i dodala bi, cjelokupnog našeg bića i bivstvovanja, da usvajamo promjenu i mijenjamo navike i uvjerenja. Pa tako, mi možda jesmo u svojim mladim danima bili Programirani da smatramo kako nismo dovoljno dobri da budemo odabrani za neki posao ili zadatak i zbog toga nismo niti ulazili u neka iskustva koja bi nam donijela nešto novo. No isto tako možemo naučiti nadvladati našu brigu i strahove i uvjerenja koja kažu „nisi dovoljno dobar“ i koja nas koče te zakoračiti u ta nova iskustva koja će nam donijeti puno toga novog.

Da se razumijemo Podsvijest i Automatika nisu naši neprijatelji. Podsvijest je dobra i uvelike nam olakšava život kada nam koristi. Kada donosi uspjeh. Kada ne moramo razmišljati kako voziti auto ili raditi bilo koje druge komplicirane radnje koje zahtijevaju sinergiju naših sposobnosti. No Automatika isto tako može biti i ogroman kamen spoticanja u situacijama kada imamo naviku koja nas koči, a nije nam vidljiva jer je nesvjesna, skrivena u Sjeni Podsvijesti.

Kako se reprogramirati na uspjeh?

Sve osnovne nesvjesne navike i uvjerenja pokupili smo u djetinjstvu. Zato je djetinjstvo prva tema o kojoj ćete pričati s psiholozima i nervirat ćete se jer se pitate – „kakve sad veze ima što je i kako je bilo u djetinjstvu pa ja sad imam problem“.

Istraživanja i proučavanje ljudskog tijela i sklopova neurona neumitno pokazuju kako smo još u djetinjstvu programirani za uspjeh i radost ili za bol i tugu. Isto tako moramo znati da bez obzira kakvo smo djetinjstvo imali mi i dalje u sebi imamo sve resurse koji su nam potrebni da bi mijenjali stvari. Da bi išli dalje i napredovali u životu ono što nam je potrebno za shvatiti je gdje smo sada? Što nas od navika i uvjerenja uvjetuje? Što nas drži na mjestu i ne da nam dalje?Da bi osvijestili navedeno potrebno je promatrati se. Upoznati se. Vidjeti kako funkcioniramo, jer sigurno ima neko područje života u kojem smo uspješni. Većina ljudi ima samo jedno ili možda dva područja koja im ne funkcioniraju. Pa da bi uopće započeli proces (re)programiranja potrebno je zapitati se: Kakav je vaš život upravo sada? Što vas trenutno okružuje? Gdje ste uspješni? Što želite, a niste ostvarili? Kako se osjećate oko tih stvari koje ste ostvarili, a kako oko tih koje niste? Ako odgovorimo na ta i druga dodatna pitanja možemo spoznati programe iz djetinjstva. Napraviti čišćenje i odlučiti što nam funkcionira od uvjerenja i navika, a što ne. Ona uvjerenja i navike koje nas slabe trebali bi (re)programirati na način da za početak odlučimo što želimo te vezano na svoju odluku uđemo u nova željena iskustva. Da bi ostvarili promjenu potrebno je kontinuirano ponavljanje onog što želimo (i putem misli – afirmativno i fizički ulaženjem u nova iskustva) dok nam to nešto ne bude zabilježeno na našoj kodnoj kartici u Podsvijesti (dok ne povjerujemo u to da je moguće, dok ne osjetimo dobar feeling, dobru vibru – tada smo na korak do ostvarenja). Kao učenje bicikla – “kad jednom naučiš nikad ne zaboraviš.”

Zvuči jednostavno zar ne? Keč je u tome… huh pa neću reći „da nije jednostavno“, ali recimo da je (re)programiranje proces i da je slojevit. Jer to da „nije jednostavno“ je ionako samo jedan od mojih programa. Većini nas je poznat taj program, zar ne… ono da se moramo pomučiti da bi uspjeli – uvjerenja tipa „život je težak“; „potrebno je napraviti stvari pošteno i „kako Bog zapovijeda“ i nikako drugačije“.

Proces je uostalom i slojevit, jednostavno zato jer nije moguće vidjeti i osvijestiti na prvu sve programe koji nam „smetaju“ u kretanju prema naprijed. Niti školu nismo završili u jednom danu. Niti smo došli do tuda gdje jesmo i ostvarili sve ono što danas jesmo, u jednom jedinom danu. Gradili smo postepeno. Zato je s jedne strane jednostavno, a s druge strane potrebno je biti predan tom novom putu i strpljiv, ljubavan i mekan sam sa sobom.

Uspjeh se stvara kroz iskustvo

Osnovna razlika između ljudi koji su uspješni i oni koji to nisu, nije u tome koliko su obrazovani ili bogati u startu ili u tome koliko puta su neki ljudi pali i pogriješili, nego koliko puta su se ponovo digli na noge i ponovo krenuli u novo iskustvo. Nikad neću zaboraviti jednostavnu novu tehniku učenja djece rolanju. S obzirom da je to sport gdje se u početku puno pada, treneri su prvo djecu naučili padati i dizati se. Naučili su ih osnovno – greške su tu da nas uče, greške su normalne. Da bi nastavili dalje potrebno je znati da ćeš u početku griješiti, padat ćeš. Potrebno je znati kako se dignuti, dignuti se i pokušati ponovo. Bilo bi super kul kad bi svi mi taj proces usvojili kao „modus operandi“, sami sa sobom i iz sebe, i kada ne bi stvari i situacije koje nam se događaju uzimali toliko ozbiljno.

Naravno da je ozbiljno kada nemamo novaca, kad smo na rubu egzistencije ili kada smo bolesni. Nitko ne umanjuje ono što jest. No tapkanje na mjestu kroz svakodnevno utvrđivanje i potvrđivanje realiteta neće nas pokrenuti prema naprijed u ono što bi htjeli da bude. Jedino predan rad na sebi.* Spoznavanje uvjerenja i navika koje su nas dovele u tu situaciju će pomoći u tome da promijenimo ono što jest i stvorimo nešto novo.

Zagrljaj

Kako bi odmorili od stresne i užurbane svakodnevice te osvijestili programe koji vas nepotrebno koče pridružite nam se na Radionici Zlatni Rez – Pogled u Sebe koja će se održati 23. i 24.11. u Country clubu u Jaski.

Veselimo se vidjeti vas!

Ako ti se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijeli :)