Ono kad skužiš da si vezano za neku situaciju pomalo ostao u prošlosti, a stvari su se promijenile i drugi su otišli dalje. Poznato?
Ima takvih situacija. Svima nam se dogodilo. Da je neki posao ili projekt bio baš divan ili možda neki ljubavni trenutak ili dva. Pa te strefi spoznaja i onaj naglasak na BIO. Da je taj trenutak stvar daaavne prošlosti. I da ga SADA u ovom trenutku, jednostavno više nema.
Jedno je sigurno… istovremeno ne možemo gledati u “rikverc” i ići naprijed. Mislim,… možemo i to. Djeca to često čine. Al’ tada je neizbježno da ćemo bubnut u nešto. Boljet će nas.
S druge strane dobro je znati što smo doživjeli. Dobro je biti svjestan da smo to kreirali sami. Jer sve ionako kreiramo sami. A slučajnosti jednostavno ne postoje. Pa slijedom toga dobro je i utješno znati da možemo ponovo sve to isto ili još bolje kreirati ponovo. Okrenuti se sebi, donijeti odluku o tome što želimo i onda krenuti znalački prema naprijed.
U procesu će nam se pojaviti različita uvjerenja. Ona koja će nas podržavati i ona koja će sabotirati našu odluku. U početku je potrebno disati u uvjerenja koja nas drže zarobljenima u prošlosti ne bi li odvezali našu brodicu i olakšali si put. Uobičajeno se radi o raznim strahovima, brigama i inim ograničenjima u koja vjerujemo iz ovih ili onih razloga.
Brojna su uvjerenja koja nas mogu sputavati tipa…
*To je bila samo slučajnost*
*Takva situacija se događa samo jednom u životu*
*Pa nije da ne želim da se ponovi, upravo suprotno, ali to ne ovisi o meni…*
*Danas nije lako naći…*
I sva druga koja će vas na tom putu snaći, a koja ne zvone dobrom vibrom. Vibrom koja je u skladu s onim što želite. S onim sto znate da je moguće i što znate da je tako, samo je negdje duboko u vama pa ste malo zaboravili da postoji.
U protivnom osuđujemo sebe na Tapkanje u mjestu, i vrtuljak koji se vrti u krug, a to ne vodi nikamo.
Da bi se pokrenuli prema naprijed osim disanja u uvjerenja možemo malo ubrzati proces. Umjesto da se prepuštamo promatranju realiteta i emocijama nedostatnosti koje neupitno slijede ako to nešto što želimo nedostaje, moguće je biti proaktivan. Za početak vibracijski, s mislima jer s njima sve uvijek i počinje. I da, nije uvijek i neće biti jednostavno, posebno u početku, jer nam realitet pokazuje nedostatak željenog, ali je svakako moguće. I to je bitno. Bitno je biti svjestan da je moguće. Ako ste se toga dosjetili znači da je moguće. I bitno je usuditi se pomisliti drugačije. Složiti u mislima što želimo. Pa si zapisati. Pa malo maštati. Vizualizirati. Sanjariti. Dok napokon jednog dana ne osjetimo dobre emocije kad pomislimo na to nešto. Čim smo došli na to dobro mjesto. Mjesto gdje se osjećamo bolje, vrijeme je da pustimo da se ostvari. Da nam dođe. Jer mi to zaslužujemo.
To je svojevrsni slijedeći logičan korak. Znamo da će doći, možemo se opustiti i uživati. Raditi nešto drugo, jer tada lakše dolazi. I biljčici treba vremena da proklija. Kada posadimo biljku ne lupamo po zemlji i ne pitamo kada i kako će izaći. Taj proces je prirodan. Kao i disanje.
Zato opušteno i kao i uvijek samo polako i s ljubavlju sa sobom.
Jesen je pravo vrijeme za sadnju novih ideja :D
Zagrljaj
Ako ti se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijeli :)