Kako način na koji razgovaramo sa sobom oblikuje našu realnost i odnose.
Koliko se puta u danu ulovite kako si nešto pričate (ja nerijetko argumentiram nekom nešto!)… nešto tumačite, rješavate neki problem, dajete si opravdanja za određene postupke ili ste grubi prema sebi i častite se pridjevima kakvima ne biste častili svoje bližnje ili svoju djecu?
Nitko od nas nije imun na to brbljanje koje se, često nesvjesno, odvija u našoj glavi. Bilo da smo svjesni te unutarnje konverzacije ili se ona odvija neopaženo, mi je možemo postati svjesniji obraćajući pažnju.
Iako nastaje u glavi, ona prožima čitavo naše biće.
Presudnu ulogu o načinu na koji razgovaramo sa sobom imaju naša uvjerenja. Ona koja imamo o sebi, o drugima, o svijetu. Ako npr. vjerujemo da se stvari trebaju činiti savršeno, često smo skloni biti negativni prema sebi i osuđivati se za propuste koje činimo. Suprotno je također istina. Ako vjerujemo da bi nam sve trebalo biti dopušteno, naša unutarnja konverzacija možda naginje egoizmu. Idealno, sreća je negdje u sredini.
Naša uvjerenja i s njima vezan svijet naših unutarnjih razgovora uvelike utječu na naš život. Oblikuju naše navike vezane uz odnos sa samima sobom i s našom okolinom. Način na koji si pričamo utječe na stvaranje naših emocija, znači djeluje na kemizam koji se odvija u našem tijelu što posljedično oblikuje našu fiziologiju i ponašanje. Način na koji razgovaramo sami sa sobom utječe i na našu percepciju okoline i kvalitetu odnosa.
Ukratko, kako unutra, tako i izvana!
Znate onaj imperativ: „Misli pozitivno, tako ćeš stvoriti pozitivne ishode!“ Iako to nije uvijek jednostavno, istina je da mi možemo upravljati svojim mislima, a time i emocijama te posljedično našim ponašanjem i ishodima.
Kako onda zagospodariti svojim mislima?
Za početak je dovoljno postati svjestan svojih unutarnjih dijaloga. Osluhnuti gdje je taj unutarnji glas u vremenu, je li u prošlosti ili budućnosti tj. tiče li se našeg identiteta ili nadanja i strahova?
Je li razgovor koji vodimo pozitivan ili negativan?
Podržava li nas u našem djelovanju ili je obeshrabrujući?
Postoji li način da preoblikujemo način na koji razgovaramo sa sobom kako bi sami sebe podržali na putu prema cilju, jednako kao što to činimo prijatelju ili djetetu?
Sve su te naše priče jednako zavodljive i lako se u njima zapletemo. Upravo zato ih je dobro osvijestiti, donijeti ih u sadašnjost i razumjeti da ih možemo promijeniti.
Ponekad je dovoljno udahnuti i doslovce omirisati zrak koji udišemo da bi se “resetirali” i shvatili da su stvari u našoj glavi i da mi imamo moć nad njima, a ne one nad nama.
Zapisivanje negativnih misli je isto dobar trik. Time si dajemo priliku vidjeti i koja uvjerenja imamo o sebi, a ako ta uvjerenja nisu podržavajuća za nas, i njih možemo mijenjati.
Ako previše vremena provodimo razmišljajući i to nas čini tjeskobnima, dobro je odvojiti neko vrijeme u danu i donijeti te misli na “kontrolu”, u sadašnjost. Pregledati čime se to mučimo i vidjeti što je od toga naše, a što smo pokupili s televizije ili slušajući tuđa mišljenja. Jednostavno, odbaciti ili preoblikovati misli.
Puno vremena provodimo u svojoj glavi i sa svojim mislima, zato vjerujem da se isplati uhvatiti se u nepodržavajućim konverzacijama i dati si priliku „oplijeviti“ svoj unutarnji vrt od negativnih misli.
Samo hrabro!
S ljubavlju,
Ana
Ako ti se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijeli :)
