Usudi se biti Orao!

Volim priče! A vi? Posebno ovu priču. Ova priča je o moći onoga u što vjerujemo i kako se to odražava na našu stvarnost koju živimo. Ovo je priča o odrastanju i o tome što smo sve pokupili putem. O moći koju imamo kad smo podržavajući prema sebi i prema drugima kada motiviramo, a ne kada sabijamo sebe ili druge u „okvire realiteta“. Između ostalog, pitanje je čijeg realiteta. I na kraju ovo je priča o razno, raznim mogućnostima gledanja na svijet kroz druge naočale.

Priča govori o orlu koji je igrom slučaja (ima nekoliko verzija) dospio na farmu u okrilje mame koke. Koka ga je lijepo prigrlila i othranila. Bila je jako ponosna na njega. Naučila ga je svemu što ona zna. I iako je orao bio svjestan da je drugačiji, bilo mu je jako drago što su ga koke prihvatile i smatrale jednim od njih. Jednog dana orlov pogled odlutao je prema nebu gdje je ugledao prekrasnu veliku pticu koja je izgledala baš poput njega, no za razliku od njega ona je izgledala moćno i božanstveno krstareći nebom. Gledajući ga kako kruži po nebu na glas je izgovorio: „kako bi lijepo bilo biti orao i letjeti“, druge koke su se samo nasmijale i odgovorile: „da ali mi nismo orlovi, mi smo kokoši i ne možemo letjeti“. I nastavile su dalje kljucati po tlu tražeći što su već inače tražile.

Orao iz priče se nikad nije usudio poletjeti. I cijeli život je proveo u uvjerenju da je samo kokoš.

Ova priča u stvari na lijep način prikazuje kako ljudi mogu utjecati na druge ljude bilo da su roditelji ili djeca, doktori ili učitelji, prijatelji ili partneri, kako mogu nekome „pokazati nebo“ ili „podrezati krila“.

Također ono što vrlo često zaboravimo je da mi imamo resurse unutar sebe koje naši roditelji, učitelji i ljudi koji nas okružuju nisu primijetili. Jer ih recimo oni nemaju. Možda se ne usudimo, pa sami sebe uvjeravamo da u stvari baš i nismo mi za to što nam onaj tihi glas šapće u uho. „Usudi se“ – govori nam taj neki unutarnji glas. „Baš bi to volio! Hajmo se spustiti po tom toboganu. Izgleda zabavno!“

A mi odmahujemo rukom i pomišljamo kako to ipak možda nije za nas.

Poslušajte glas, nećete pogriješiti. I ne zaboravite sami kreirati podržavajuću klimu u vlastitoj okolini. Bilo na poslu, bilo kod kuće, u stvari gdje god se nalazili. Sve drugo nije vas dostojno.

Budite Orao! (po)Letite!

Spustite se niz taj tobogan! Ako ništa drugo zabave radi.

Zagrljaj

Ako ti se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijeli :)