Što sve trebamo spakirati za put do istinske sreće?

Koliko god puta se pakirala, uvijek pokupim nešto novo. Volim kada izbacim rutinu iz njezinih cipela. I dok sam se tako danas pakirala sretna što je rutina izbačena, prolutala sam malo svojim misaonim hodnicima pa evo da podijelim s vama nekoliko bitnih sitnica.

Što ponijeti, a što izbaciti za put ka istinskoj sreći?

Moram vam reći odmah ovako na početku priče da se na putu do sreće prvo trebamo riješiti očekivanja. I to bilo koje vrste. I vaših i tuđih. Već mi se pomalo čini da o tome pišem u svakom svom tekstu no toliko je bitno da si to moramo ponavljati iz dana u dan.
Pa eto tako ponavljajući sebi ponavljam i vama.

Razlog zašto bi se trebalo riješiti očekivanja je, a vjerojatno već  pogađate, jednostavan. Tamo gdje stanuju očekivanja tamo nema sreće i obrnuto tamo gdje stanuje sreća nema očekivanja.

Zašto je to tako?
Rekla bi da je to tako zato jer očekivanja proizlaze iz ega. Definiranja nečega. Kada god nešto sabijamo i uguravamo u neki okvir. To se obično događa u situacijama kada kažemo to je jedini način. To je jedina istina. I uvjereni smo da ne može biti drugačije. U takvim trenucima nesvjesno stavljamo okove na svoju sreću. I ona onda teško pronalazi put do nas.

Zadržimo se još samo malo na uvjerenjima. Uvjerenja stječemo kroz život. Od toga koji je najbolji način da se čisti riba do toga kako živimo, radimo, ljubimo. Očekivanja proizlaze upravo iz tih uvjerenja. I kad tako stvorimo okvir i jedinu istinu oko toga kako se čisti riba. Teško ćemo to uvjerenje mijenjati, ako smo uvjereni da je to jedini način.
Jer smo uvjereni. U riječi „uvjereni“ imamo i „u“ i „vjeri“. U vjeri. Vjerujemo. Bitno je što vjerujemo i u što smo uvjereni.

Sreća pak nema okvir.
Ona ima frekvenciju ljubavi.

Njoj su okovi, okviri i definicije preteški, ona tamo ne stanuje. Tamo stanuje samo ego. I uvjerenja koja je pokupio putem. On u tim okvirima i definicijama caruje svojom istinom.

Sreća stanuje u ljubavi, jednostavnosti, jasnosti, slobodi kretanja.
Podsjetimo se na već opisano da ionako svako definiranje okvira zahtjeva na neki način izlazak iz okvira. Svaki izlazak iz okvira (ono kad smo hrabri) sreća nagrađuje. Puno se priča o tome da treba izaći iz okvira i pustiti očekivanja. Jedan od primjera je i poznata uzrečica „Thinking out of the box“. Toliko je već uobičajena da se već malo i ofucala i ide nam i na živce, zar ne? Al’ nema veze, tu je da nas osvijesti kako sreću možemo, pače smijemo tražiti.

Svakako se trebamo usuditi i tražiti sreću i smatrati da nam ona pripada. No oblik! E toooo, bi trebali prepustiti ljubavi. Ljubav već ionako odavno zna što je to što mi želimo. Osim toga ljubav će svakako puno ljepše oblikovati našu sreću i dati joj onaj svoj finalni „touche“.

Zamislite kako je to divno kada dopustimo ljubavi da nam oblikuje sreću, umjesto da se borimo s istinom i uvjerenjima koje je na neki od načina pokupio ego.

Zato otpustite očekivanja jer sreća je samo korak daleko.

Zagrljaj

 

Ako ti se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijeli :)