Slatke male ovisnosti. Gdje ih sve nalazimo i kako ih je moguće riješiti?

Malo ružno zvuči ta riječ ovisnost…ovisnici…zar ne? Bez obzira na to dobro je povremeno posvijetliti sjenovite i nejasne dijelove naših života i osvijestiti i jednostavno izvući na sunce moguće ovisnosti da vidimo o čemu se tu radi i ima li kakvih ovisnosti u našem dvorištu kojima bi se eventualno trebali pozabaviti.

Uobičajeno kada razmišljamo o ovisnostima onda najčešće razmišljamo o raznim opijatima tipa droga i alkohola ili pak onim „manjim“ opće prihvaćenim društvenim ovisnostima tipa pušenja i sl. Zatim tu su svima nam dobro znani ovisnici o adrenalinu. Pa onda slatke ovisnosti o hrani, da ne zaboravimo ovisnost o slatkom, čokoladi kao posebna kategorija :D i u zadnje vrijeme česte ovisnosti o elektronskim uređajima, igricama itd…

Jeste li ikad razmišljali izvan tih opće poznatih ovisnosti. Izvan famoznog okvira. Što se događa kad ponavljamo neki obrazac, neku naviku kao što je recimo briga. Brinemo hoćemo li stići ujutro na posao, hoćemo li stići odraditi sve što je potrebno za taj dan, hoćemo li uspjeti izgurati taj važni projekt do kraja, hoćemo li se sjetiti nazvati majstora za vodu, hoćemo li…???!!!

Ajme užasa! Da li je to moguće? Pa mi smo ovisni o brizi! Ili?!
Da, da… ponekad nam se dogodi da smo ovisni o nekoj navici. A ta navika je često vezana za neku emociju. Pa onda brinemo ili smo u strahu, tuzi, drami i sl.
Potrebno je osvijestiti ovisnost o takvim obrascima i negativnim emocijama. Možemo i NE-osvijestiti, ali onda nam ostaje briga ili „ta“ neka druga negativna emocija za cijeli život. Nije nešto čemu bi se trebali radovati, zar ne?

Čak mi se sad dok ovako pišem nekako ove fizičke ovisnosti čine manje složene da tako kažem od emotivnih ovisnosti. Fizičke obrasce odrađujemo na fizičkoj razini. Oni su na neki način opipljiviji. Ako ništa drugo, lakše ih je uočiti i „priznati“. Emotivne obrasce odrađujemo na emotivnoj razini. Oni su nam neopipljivi, manje vidljivi. I tu nam je jedini orijentir to kako se osjećamo?!

Postoji često i opcija double packa :D …ukoliko je razlog za ovisnost o pušenju emotivne prirode. Onda definitivno imamo „double trouble“. Naravno, tek onda kada i ako se te navike želimo riješiti. Također, kada se riješimo navike pušenja trebat ćemo dobro paziti da emociju koja je bila vezana uz naviku pušenja ne ponavljamo uz neki drugi fizički obrazac. Obrasci i navike su lukavi. Egoistično lukavi da tako kažemo. Uvijek pokušavaju naći načina da i dalje opstanu.

Kako prepoznati jesmo li emocionalni đankiji?

Izazov se javlja kod prepoznavanja emocionalne ovisnosti, bilo koje vrste. Jer ona je toliko fina i suptilna da ju često niti ne primjećujemo. Npr. kažem sama sebi ili drugima: „brinem pa šta!?“, i onda se i branimo „a ti kao ne brineš?!“ ili „normalno je da brinem, pa ne mogu…“. Racio (Ego-Racio) je uvijek tu da racionalizira i valorizira.

Najjasnije su nam situacije kada smo na odmoru i nema razloga da brinemo oko bilo čega, a mi i dalje brinemo. Pa kažemo: „ne mogu si pomoći“. Maltretiramo sebe i sve oko sebe.

I opet stvari su jednostavne ili ćemo odabrati da brinemo. Ili nećemo brinuti. I to ne znači da ćemo biti manje odgovorni. Jer smo neozbiljni, ne brinemo!!! Bit ćemo oslobođeni brige. Malo više sretni taj dan.

Primjeri nekih emocija/situacija na koje možemo biti navezani i o kojima možemo biti ovisni, a koje bi nam mogle smetati, utjecati na našu uspješnost u negativnom smjeru …

# ljutnja, bijes – recimo probudimo se ljuti pa krenemo dalje u dan i cijeli dan se ljutimo
# nemoć, bespomoćnost, žrtva – nisam sigurna, mogu li ja to…
# kontrola – sve bi trebalo biti onako kako treba biti, onako kako ću se ja dobro osjećati
# kritika, prosuđivanje – gledanje na druge ljude kroz vlastite naočale – krivo si to napravio/la, to se radi drugačije, daj da ti ja pokažem
# krivnja, ispričavanje drugima – uvijek ste za nešto krivi, čak i kad niste tako se osjećate
# perfekcionizam – ništa nije dovoljno dobro, sve treba biti savršeno
# realnost – ja sam racionalist, sve se treba odvijati prema zadanim pravilima realnosti…

Postoje naravno i brojne druge emocije/situacije/navike o kojima možemo biti ovisni, no nije ih moguće ovdje sve nabrojati.

Kako riješiti problem ovisnosti o emocijama?

Treningom! Kao da vježbate mišić. Kažu često ljudi od struke: „tijelo pamti“. No i „emotivno tijelo pamti“. Ono je zapamtilo sve kako ste se osjećali u nekoj situaciji. ALI isto tako emotivno tijelo ima sposobnost da pamti i nove putove. Samo ih je potrebno odabrati. I uvježbavati neko vrijeme dok ne pređu u dobru naviku. Pa tako iz brige prelazimo u stanje u kojem jednostavno znamo da ne treba brinuti.

Rezimirajmo što je u cijelom tom procesu rješavanja ovisnosti potrebno:

Trenirati možemo razne metode. Neka to budu one koje vama odgovaraju kao osobi. Od metoda koje su meni poznate i koje koristim mogu navesti i preporučiti wingwave® metodu, disanje i meditaciju, metodu tapkanja, vježbanje joge, kriya(nje) joga, ho’oponopono tehnika i svaka druga koja vama donosi uspjeh u oslobađanju ovisnosti.

U tom trećem koraku definitivno si možemo pomoći i zahvalnošću, fokusiranjem na ono što volimo i na ono što nam funkcionira. Gdje se ostvarujemo. Recimo možemo jednostavno biti zahvalni za prepoznavanje situacije ma kakva god ona bila. I/ili za prepoznavanje svega onog što nas okružuje, a što nas uveseljava. To je u stvari kombiniranje zahvalnosti i fokusa na novi smjer kretanja. Fokus na pozitivu će nam olakšati cjelokupni proces promjene i treniranja.

Dobru zabavu!

Zagrljaj

Ako ti se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijeli :)