Proces (re)programiranja

Proces ostvarivanja Promjene

Kada se nađemo u situaciji koju više nikad ne želimo ponovo proživjeti, a dogodila nam se nebrojeno puta u životu potrebno je za početak odrediti što želimo.

Ono što predstavlja u takvim situacijama glavni kamen spoticanja je jedna nevidljiva mreža navika i uvjerenja (sjena podsvijesti) koja nas drži zarobljenima. Vrlo je slojevita i možemo reći da je sastavljena od puno nivoa koji nam zamagljuju jasnoću spoznaje i mi smo prepušteni na milost i nemilost tim nevidljivim uvjerenjima i navikama koja se međusobno nadograđuju i vrlo često potvrđuju same sebe.

Da bi pojasnili uzet ćemo primjer. Recimo da tražimo posao i jednostavno s tim dijelom svog života nikako da “dođemo na zelenu granu“. Čak i kad uspijemo pronaći posao nekako se dogodi da ga vrlo brzo izgubimo i kontinuirano se osjećamo vrlo nesigurno. Radimo sve što je u našoj moći, a rezultati izostaju. Idemo na razgovore i osjećamo da ovisimo o nekim vanjskim silama na koje ne možemo utjecati. Tamo preko puta nas sjedi neka osoba kojoj se mi jednostavno nismo svidjeli. Ili kad nas i zaposle događa se da te osobe koje su nas zaposlile iz ovih ili onih razloga ne isplaćuju plaće ili nas maltretiraju da radimo neplaćeno ili su grozne prema nama ili je pak sve ok, ali se uvijek dogodi da nas u jednom trenutku više ne trebaju. I mi smo ponovo na cesti. Izgubljeni. Bez financijske konstrukcije koja bi nam osiguravala normalno životno funkcioniranje.

To su situacije gdje nam se isto iskustvo ponovilo preko nekoliko puta i ono što je na početku bila natruha uvjerenja: „ja nisam dovoljno dobar“, „drugi su bolji od mene“, „drugi imaju više sreće od mene“… postaje naša noćna mora i mi si kontinuirano potvrđujemo: „ja sam uistinu bezvrijedan“, „ja uistinu nemam sreće u životu“, „teško je naći posao“…

 

Kada vjerujete sebi i drugi vjeruju u vas

 

Takva uvjerenja odvajaju nas od nas samih. Od onog što mi uistinu jesmo. Od našeg puta i božanske iskre u nama. Svi smo mi vrijedni. I to nije samo stih. Drugi pronalaze poslove samo zato jer to nije njihova životna bolna točka. Oni su vjerojatno u djetinjstvu imali sreće da su odrastali s nekim drugim navikama i uvjerenjima koja ih sada vode kroz život. Ukoliko pogledate kako funkcioniraju sportaši i kako ostvaruju svoje medalje sve će vam biti jasno. Da bi osvojili medalju u ring  se ne može ući kao bezvrijedna osoba i pobijediti. Pobijediti možete samo ako uđete kao Pobjednik. U nastavku teksta dajemo proces za (re)programiranje navika i uvjerenja, koji svakako možete prilagoditi vlastitim potrebama. To je kao recept koji preuzmete od drugih koji su ga već radili, pa ga s vremenom toliko majstorirate da odgovara baš vašem nepcu. U slast!

 

Proces (re)programiranja

1.korak
Definirati ono što želimo

Da nam se više ne bi događale situacije s početka priče nužno je kada vidimo jasno što više ne želimo u svom životu, odlučiti vrlo jasno što želimo. Potrebno je s pažnjom raspisati bilo na papiru bilo u mislima, viziji, snovima… što bi voljeli vidjeti u vlastitoj stvarnosti.
Ovaj prvi korak je svojevrsna „sadnja ideje“ za koju želimo da se razvije i ostvari.

2.korak
Vjerovati procesu
*Povjerovati da je to što želimo moguće i ostvarivo*

Da bi to ostvarili potrebno je upotrijebiti sve alate koje imamo na raspolaganju da povjerujemo da je to što želimo moguće. U osnovi tu mijenjamo osjećaj. Osjećaj, odnosno dojam iz „ovo je nemoguće“ u „ovo je moguće i za mene ostvarivo“.

Iz gore navedenog primjera bilo bi potrebno pretvoriti:
#ja sam bezvrijedan u

#ja sam vrijedan
#ja zaslužujem
#sve uvijek funkcionira za mene
#ja zaslužujem posao
#ja uvijek imam posao i financijsku sigurnost
#ja volim raditi
#ja radim samo ono što volim…

Bitno je to jedno negativno uvjerenje koje je uobičajeno jaaaako čvrsto, jer smo ga nesvjesno “vježbali” godinama, transformirati u vlastite prijedloge novih uvjerenja koja želimo ostvariti i koja nam uostalom s vremenom postaju ugodna, a kasnije i potpuno ostvariva.

Naravno da će nam na početku biti teško govoriti #ja sam vrijedan i stvarno se tako i osjećati no s vremenom kroz zabavu i igru ta rečenica će nam postati bliska. A ova prva, nadamo se, postati stvar davne prošlosti.

U trenutku kada počnemo osjećati te druge pozitivnije misli. Kad ih prigrlimo i počnemo osjećati kao svoje vlastite već smo korak do manifestacije.
U početku će ići traljavo. Bit će puuuuno uvjerenja za počistiti koja će vam smetati. Nećete ih niti sva odmah uočiti niti osvijestiti. I vjerojatno ćete raditi početničke greške u smislu da ćete možda biti previše ozbiljni ili pak neozbiljni odnosno ne dosljedni, a u stvari se traži igra i mekoća kroz disciplinu i upornost. Igra zbog zabave i kreativnosti da to što stvarate bude stvoreno u ljubavi. A disciplina… pa… ipak vrijedi ona „Repetitio est mater studiorum“. Jedino ponovno i ponovno ulaženje u iskustvo donosi promjenu i majstoriranje tih novih iskustava. Odnosno „učenje“ vlastite Podsvijesti na usvajanje novog Programa. Kao i uvijek upornost se isplati. Isplatiti će vam se i u ovom slučaju. Poanta drugog koraka je vjerovanje u svoje snove i osjećanje istih. Da bi se nešto manifestiralo tj. ostvarilo prvo mora biti stvoreno u Mislima, kroz vjeru Misli osjećamo u polju Emocija, a kad osjetimo da je moguće polako se situacija i prilike otvaraju i na fizičkom polju stvarnosti. Vidjet ćete i sami, ako si dopustite proces.

 

Iskorištavanje vlastitih resursa

 

U ovom drugom koraku potpuno je legitimno i iskoristiti sve svoje resurse jer sam sigurna da ih imate. Možda nemate pozitivna iskustva na području pronalaženja posla i tu se osjećate neuspješno. No sigurno ima područja u kojima funkcionirate jako dobro i uspješno. Dok „čekate“ da se priviknete na nova uvjerenja i dok ih vježbajući prigrljavate bilo bi dobro primjećivati ta svoja dobra iskustva, odnosno ono što funkcionira. Bilo bi dobro uživati u njima. A ne bjesomučno slati CVe na sve poslovne upite. Vježbati svoju intuiciju. Ići i odgovarati samo na one oglase gdje vam se čini da je to u redu za vas.

Jedan dio dana provesti za računalom i pisati i slati svoje molbe. No jedan dio dana se opuštati – trčati, planinariti, šetati pse, kukičati, voziti bicikl, kuhati, čitati, meditirati, ponavljati nova uvjerenja. Upotrijebiti svoju maštu, vizualizirati, pokušati osjetiti nova uvjerenja kao svoja vlastita…ukratko uz stvaranje novih uvjerenja i strateškog traženja posla trebalo bi uživati i raditi ono što volite.

 

3.korak
Pustiti odnosno dopustiti da se dogodi
*Just let it go*

Raditi ono što volite i prepuštati se je ujedno i treći korak u procesu. Nekako „let it go“ osjećam kao nešto više od samog „prepuštanja“. To je i dopuštanje da primimo. To bi trebalo biti naše unutrašnje stanje kada mi znamo da će sve biti u redu i znamo da zaslužujemo primati. Dakle svojevrsno prepuštanje procesu. Jednako kako smo sigurni da će biljčica koju smo posadili izrasti jer je to dio njezine prirode. I mi smo ju zalijevali i vodili brigu da sve bude onako kako treba biti. Ista stvar je i s poslom koji tražimo. Ako smo odradili sve gore navedeno sigurno ćemo pronaći posao. Ako ne od prvog puta, drugi put sigurno. Jedan put će upaliti jer je kako rekosmo dio prirodnog procesa. Kroz taj proces i mi sazrijevamo, primamo vrijedna iskustva i spoznaje. Posebno ako si dopustimo primati odnosno ako vjerujemo da sve situacije koje nam dolaze u susret su tu za naš uspjeh i nadogradnju onog što trenutno imamo u realnosti i da nas sigurno vode tamo gdje želimo stići. A ako mi pratimo i podržavamo proces i proces će podržavati nas.

 

Zagrljaj

 

Ako ti se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijeli :)