*Cool cool Sommer*
Budi super cool ovog ljeta i pripremi se za uživanciju na najjače!

 

***

Obraćati se sebi ljubavno i s nježnošću osnova je svakog dobrog odnosa sa sobom. Često smo prema svima dobri i puni strpljenja, a sa sobom smo najgori. Najveći kritičar. Ne damo si ni milimetra prostora, oprosta. Stvari koje dobro radimo nekako uspijemo pretvoriti u sprdnju i kritiku. Nemojte to raditi. Volite sebe. Obratite pažnju kako pričate sa sobom. Što se događa kad pogriješite, kad ste umorni, kad… dajte si prostora, pažnje i ljubavi. Ljubav uvijek počinje iz nas samih.

***

Da ljubav počinje iz nas samih pjevaju već i ptice na granama. Ono kad netko zrači nekim magnetizmom, a da nismo svjesni zašto je to tako. To su ljudi koji su prvenstveno zadovoljni sa sobom i s svime što ih okružuje. Rekli bismo oni koji vole sebe.

No pravo pitanje u stvari je – kako voljeti sebe? Jer koliko ima ljudi toliko ima i definicija ljubavi. Također puno je ljubavnih „zabluda“. Jednom prilikom sam čula svog prijatelja kako govori da nije ljubav ako nisi malo kritičan prema sebi i svom partneru/ici. Kad sam ga pitala zašto tako misli od kud mu to – povezao je taj osjećaj s svojom majkom koja ga je voljela jako, ali je ujedno bila i malo… pa … puno kritična, pa je i on povezao kritiku s ljubavlju. Koliko nas je takvih? Koliko nam je normalno biti kritični i prema sebi i prema drugima u svakodnevnom životu i smatrati to uobičajenim. Koliko nas brinemo za sebe ili druge i smatramo tu brigu ljubavlju. Možemo li reći da su kritika i briga ljubav? Ili samo neke navike koje smo pokupili putem?

Iz vlastitog iskustva rekla bi da kritika nije ljubav, kao uostalom niti briga. Prije predstavljaju učenja o tome što je ljubav na putu prema ljubavi. Biti ljubavan sa sobom ne znači brinuti. Biti ljubavan sa sobom i iz sebe znači po brinuti se za sebe. Njegovati se. Biti strpljiv i nježan, mekan sa sobom. Obraćati pažnju na to kako se osjećamo upravo sada i ovdje. Biti zadovoljan svojim postupcima i svojim životom. Biti zadovoljan kako se stvari odvijaju u našem životu. Gledati na stvari s vedrinom, entuzijazmom i osjećajem zahvalnosti, nikako ne sa osjećajem brige, kritike i/ili bilo kakvog nedostatka. Jer kad nešto nedostaje, onda taj nedostatak ne može nadomjestiti ništa i nitko izvan nas samih. Mi smo jedini koji imamo tu moć da popunimo tu prazninu u sebi.

Potrebno je i obratiti pažnju kako se obraćamo sami sebi kroz dan. Kako to izgleda ujutro dok se promatramo u ogledalu. Jesmo li zadovoljni svojim odrazom. Ili bi stalno nešto mijenjali. Uočavamo li ono što je dobro i lijepo na nama i u nama ili uočavamo isključivo stvari s kojima nismo zadovoljni, za koje mislimo da nam ne funkcioniraju. Jesmo li kritični? Ako da…koliko? Obratite pažnju kako se obraćate sami sebi tokom dana i uostalom kako vam se drugi obraćaju? Ima li sličnosti? Vrlo često dok god se ne počnemo sami sa sobom ljubavno razgovarati neće se niti drugi ljudi s nama lijepo razgovarati. Dopuštamo li si greške? Kako se ponašamo prema sebi kada pogriješimo? Što mislimo o sebi u tim trenucima? Što si govorimo? Greške su tu da nas uče i predstavljaju stepenice u našem razvoju. Normalo je griješiti. Kad krenemo nekim stepenicama nikad se ne ubijamo zato jer smo neku stepenicu preskočili ili na neku krivo zakoračili ili zato jer smo tek na početku stepeništa i uvijek baš uvijek znamo da ćemo doći do cilja. U životu često nije tako. Često sumnjamo ili smo kritični prema sebi i na greške ne gledamo s odobravanjem.

Bilo bi dobro malo se opustiti i prepustiti. Dozvoliti si odmor i mala, sitna zadovoljstva i uživanja. Tokom dana ili dok se promatramo u ogledalu biti malo nježniji i popustljiviji sa sobom. Biti svoj trener. Reći si – „uf baš sam ovo danas odlično odradila/o“. Pohvalite se malo. Ne čekajte da vam to drugi kažu ili primijete. Ne očekujte iz vana. Načekat ćete se. Sve ionako gradimo iz nutra.

Zagrljaj