Priča o uspjehu! Kako biti uspješan?

Poznajete li priču o uspjehu? Možda neku iz vlastitog života? Ova priča koju ću vam danas ispričati, priča je o uspjehu svakog od nas. Većina nas se smatra više ili manje uspješnima, ovisno o području djelovanja. Tipa, da li smo dobri u stjecanju novih znanja ili u vožnji bicikla, u ostvarivanju roditeljstva ili igranju neke mobilne igrice. Mogli bi nabrajati u nedogled. Bilo kako bilo uspješni smo uvijek negdje. Čak i kada se smatramo totalnim životnim promašajem ima situacija u kojima smo uspješni. Samo se trebamo podsjetiti. Evo da vas ja podsjetim možda na neke od njih :D – kreativno kuhanje, sadnja biljaka, dizajn nakita, vožnja auta, preskakanje užeta, roditeljstvo, pomaganje drugima, menadžerstvo, smijanje – volite se smijati, pjevanje…

Kakve veze imaju uspješnost i ostvarivanje želja?

Da bi priča o uspjehu bila što cjelovitija, trebamo u nju utkati barem još dva „lika“, a možda i više. Prvi po redu je želja. Ako si postavimo pitanje: „u kojim situacijama se smatramo i vidimo uspješnima?“, mislim da bi mogli odgovoriti da se obično smatramo uspješnima kada nam se ostvaruju želje. Nesvjesno je. Ali je uglavnom tako. Imamo želju za stanom, autom, prestižnom poslu, ostvarivanjem ljubavnog partnerstva – „U vezi sam! Jej!!“, uspjehu na poslu – „Hvale me kako ja to dobro radim!“, mogu otići na ono krstarenje, a da ne brojim svaku kunu i sl.

Razne su želje i potrebe, vezano na godine koje trenutno imamo i vezano na različite životne afinitete, no jedno je zajedničko. Uspješni smo ako si ostvarujemo želje i potrebe.

Kako (iz)mjeriti jesmo li uspješni?!

Do sad je priča o uspjehu i fokus nekako bila na vanjskom. Materijalnom. Manifestaciji želja u fizičkom svijetu. Čak i kada trebamo biti pohvaljeni od drugih ljudi, svidjeti se drugim ljudima, prihvaćeni… Čak i u tim situacijama posežemo za eksternim, primanje potvrde o vlastitoj uspješnosti iz vanjskog svijeta.

Međutim pravi centar za definiranje uspješnosti i procjenjivanje koliko smo uspješni u životu treba stanovati u nama. Tu dolazimo do trećeg lika koji trebamo uvrstiti u jednadžbu uspješnosti, a to je mjera ili ti ga pitanje: „Uspješni? Po čijim mjerilima?“.

Kada mjerimo koliko smo uspješni onda definitivno trebamo vidjeti po čijim mjerilima mjerimo tu našu uspješnost. Jer ako recimo radimo za nekog drugog i silno se trudimo. Smatramo da dajemo sve od sebe, a šefovi bivaju sve nezadovoljniji, onda imamo problem s mjerenjem uspješnosti. I vlastitim ostvarenjem.

Ista situacija nam se može dogoditi i na bilo kojem drugom području života. U bračnim odnosima, tipa nikad dovoljno što god napravili. Uvijek ispadamo pre… nešto, pre-statični, previše kontroliramo, previše pričamo, premalo dajemo, djelujemo i sl.
U takvim situacijama kada nam se dogodi da nekako ne uspijevamo biti uspješni po tuđim mjerilima, vrijeme je da uzmemo metar u svoje ruke i složimo milimetar po milimetar vlastite uspješnosti.

Jesmo li super(wo)men?

Iako bi možda voljeli, moramo znati da nismo super(wo)men. Da ne kažem, da nema ni potrebe za tim. Nekako mi se čini da živimo u dobu kada se puno očekuje od nas. I to svugdje. I na poslu. I doma. I roditelji očekuju. I djeca očekuju. I partneri očekuju. I prijatelji očekuju. I kao kruna svega i mi sami sa sobom očekujemo da ispunimo želje i prohtjeve svih tih ljudi. Ulazimo u opasno područje kada pače smatramo da moramo ispuniti sva ta očekivanja. Jer to se podrazumijeva.

Treba malo stati na loptu sam sa sobom i iz sebe. Vidjeti što je moguće.                           Nismo super(wo)man. Nije potrebno da stan bude uvijek čist, da bi mi bili uspješni. Da sve pipe u stanu rade. Da završimo doktorat u roku. Da odradimo 100 stvari u danu za sve gore navedene likove. Udahnite. Izdahnite. Pa još jednom udahnite. I još jednom izdahnite. Napravite ono proljetno čišćenje od proljeća. Što je to, što je Vama bitno?! Stavite sebe na prvo mjesto!!!

Znate ono kako u avionu prvo moramo pomoći sebi i staviti masku. Da bi bili uspješni u pomaganju drugima. E to je to. Prvo vidjeti i uzeti vlastite mjere. Ako ih nemate, graditi ih polako iz dana u dan milimetar po milimetar. Ponekad je potrebno zanemariti čak i ono što sami smatrate da je normalno i da se podrazumijeva i stvarno krenuti od samog početka. Od onog što je moguće.

Uspješno mjerenje :D!

Zagrljaj

Ako ti se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijeli :)