Njezino visočanstvo Krivnja!

Kako se ophoditi i odnositi s krivnjom na što jednostavniji način?!

Danas se dosta priča o pozitivi kao jedinom ispravnom putu no kao i u svemu postoje nijanse. Nije dovoljno biti misaono pozitivan, potreban je i emocionalni „fine tuning“.

Dogodi nam se tako s vremena na vrijeme situacija u kojoj ne možemo biti u svom najboljem izdanju. Pozitivni. Ljubavni. Ljubazni. Zahvalni… Jer osoba preko puta je nemoguća. Ili ste zapeli u prometu, a imate važan sastanak. I tu se pojavljujemo u svom pravedničkom izdanju s negativnim predznakom pa onda budemo ljuti ili bijesni, van kontrole, ono malo (iz)demonizirani u najboljem mogućem smislu … gdje se vrlo lako možemo vidjeti kako bi najradije eksplodirali ili možda sasjekli na komadiće sve one koji nam se u tom trenutku nađu na putu. To svoje ljuto lice pokazujemo ili ne, ovisno o odgoju i navici. No ono je tu i djeluje na nas.

I to je tako. I to je normalno. Koliko god radili na sebi i sa sobom uvijek iskoči neka nova situacija. Novi izazov. I mi učimo, usvajamo nove strategije, rješavamo, rastemo. Sve se uvijek odvija za naše najveće dobro.

Ono što je nezgodno u takvim situacijama (ili bolje rečeno nakon njih) često nas obuzme Krivnja…

# jer smo u datom trenutku bili preglasni i preneugodni
# jer se nismo mogli kontrolirati i izrekli smo nešto što više ne možemo povući
# jer smo pojeli cijelu, cjelcatu čokoladu da ne puknemo na šefa pa smo to odradili na “krivi” način sa sobom
# jer smo se opet osjećali kao dijete nemoćni da…, a taj osjećaj jednostavno više ne podnosimo, jer nismo više dijete…

Rješenje je u prihvaćanju! Prihvaćanju situacije. Prihvaćanje sebe i vlastitih reakcija. To je ono kad si damo za pravo da sad tu situaciju doživimo kako god osjećamo da je ok za nas. Ne brinući se za druge. Bilo da se radi o ljutnji ili žrtvi. I pustimo da nas obuzme bura emocija, a da pri tom imamo na umu da je to normalno i da krivnja nije naš đir. Jer mi imamo pravo prihvatiti sebe u potpunosti u našoj pravedničkoj reakciji, ma koja ona bila.

A kada oluja prođe i dok si vidamo rane i popravljamo napuknute prozore imat ćemo vremena spremiti i pripremiti nove strategije pa ćemo lakše prolaziti kroz nove takve i slične situacije.

U osnovi Prihvaćanja skriva se Ljubav u svom najljepšem i najveličanstvenijem obliku – Ljubav prema sebi.

Pa kako bi drugačije i parirali njezinom visočanstvu krivnji nego s još jednim jednako veličanstvenim visočanstvom ljubavi prema sebi.

Samo jedno visočanstvo istinski može prepoznati svoj par, drugo visočanstvo jer one su si „al pari“, a iste se razine odmah prepoznaju i uvažavaju. Samo veliki plusevi imaju svoje velike minuseve. I nije običaj da plusom „ubijamo“ minus. Zato i nije moguće samo pozitivnim razmišljanjem doći do pozitivnih rezultata. Potrebno je u recept dodati i malo začina ljubavi. Za lakšu transformaciju.

Ugodno transformiranje želim.

Zagrljaj

Ako ti se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijeli :)