Kada se usredotočujemo na vanjsko, na ono što je pred nama u realitetu i recimo ne sviđa nam se to što vidimo. Osjećamo se loše – stres, anksioznost, bijes… pregršt raznih emocija. U tim situacijama trošimo puno energije jer poduzimamo različite akcije da promijenimo stanje koje smo zatekli, a nekad jednostavno ne ovisimo o vlastitim snagama. Posebno kad želimo da se netko drugi ponaša drugačije. Jer na tuđu volju imamo malo utjecaja.

I onda tu zaboravljamo sebe. U smislu da se predajemo nemoći i da smo mali i nemoćni, a u stvari, samo smo zaboravili da mi jesmo božansko i bezvremensko biće. Kada bi povukli našu pažnju (fokus) sa te situacije koja nas nervira i čini nemoćnim. Kada bi samo na trenutak odlučili što želimo i vjerovali da će se situacija riješiti . U puno slučajeva bi vrlo brzo uspostavili vlastiti mir. Naravno određena doza akcije u smjeru u kojem smo donijeli odluku je uvijek prihvatljiva i podržavajuća.

Tragom toga i P.Coelho u svojoj knjizi kaže:

To vrijedi i kada nije samo riječ o protivnicima, nego i o našim bližnjima, partnerima, djeci, prijateljima, kolegama na poslu ili pak situacijama koje nam iz ovog ili onog razloga ne idu na ruku.

Brinite svoju brigu. Čak i kada se sve ruši oko vas. Ne dajte da išta poremeti vaš teško stečeni mir. Što ćete više boraviti na tom dobrom mjestu. To će vam biti lakše uspostavljati unutrašnji mir i tu vezu sa sobom, unutrašnjim bićem.

 

Zagrljaj