Komfort zona, tradicija i kontrola u odnosima

Kada pitam ljude na svojim predavanjima: Što mislite koja je glavna nota, obilježje koju bismo mogli upotrijebiti kada govorimo o Hrvatskoj? Gotovo uvijek dobijem odgovor tradicija. Tradicija nije ništa neuobičajeno. Upravo suprotno. Niti je pozitivno niti negativno, ono jednostavno Jest. I kao i sve na ovom svijetu ima svoje dimenzije i lica. Ovisi o doživljaju od osobe do osobe.

Kao i uvijek do sad, ja vam mogu pričati jedino o svom doživljaju. Jer iako „pokupimo“ putem i ono što drugi misle, doživljaj bilo čega pa i tradicije je nešto što možemo imati i ostvariti jedino sami sa sobom. I vi ćete imati svoj dok ovo čitate. Možda potpuno drugačiji od mog. I to je divno. Kreacija je prekrasna u svojoj različitosti.

Nije samo Hrvatska tradicionalna, ima jako puno zemalja koje su više tradicionalne nego što nisu. Za početak cijela EU je više tradicionalna. I to naravno uvijek više zemlje na jugu :D … jeste li primijetili tu podjelu na sjever i jug. Postoji rekla bi i u svakom gradu.
Tradicija nosi puno dobrih lica. U tradiciji se zna što je što. Postoji dobra baza u svemu. Zna se kad se što radi. I zna se kako se radi. Zna se uglavnom i tko to radi. Ono što je malo teže u tradicionalnim zemljama, dok u modernističkima nije toliko, je biti drugačiji od onog što ti nalaže tradicija. Biti Budist u zemlji Kršćanstva, razmišljati slobodoumno umjesto po regulama koje su tu da nas zaštite i sl. Izlazak iz komfort zone je pravi izazov. Jer za početak nećete imati podršku okoline, čak ni kod onih koji misle da su moderni.

Što to uopće znači biti moderan? Pratiti trendove? Do koje razine? Samo one fizičke gdje se lijepo oblačimo, imamo najnovije mobitele i naočale… Ili bi tu ipak trebali prijeći još koju razinu onu emotivnu i misaonu?

Odgovore i razine kao i uvijek pronalazimo sami. Slažemo pravu mjeru izlaska iz komfort zone koja je prilagođena samo nama i vezano na to ostvarujemo veće ili manje rezultate u fizičkoj stvarnosti.

Kontrola je recimo čest suputnik u tradicionalnim zemljama. Volim promatrati ljude, a i iz vlastitog iskustva mislim, imam doživljaj, da svi dosta kontroliramo. Ja to zovem micro-managiranje :D Negdje sam putem pokupila taj pojam pa sam ga odmah usvojila. Baš mi se svidio. Valjda zato jer bolje zvuči nego kontrola.

Kažu da žene u tradicionalnim zemljama „drže tri ćoška“. Osjećate li i vi to u svom iskustvu i u vlastitom domu. Možemo li onda reći da u stvari kontroliraju tri ćoška?! Ako je i kad je stvarno tako i ako umjesto iz ravnoteže i ljubavi idemo iz centra kontrole moj doživljaj je da je ženama onda poprilično teško. One onda rade na nekoliko nivoa da tako kažem i doma i na poslu, misle na sve ukućane, brinu o svim detaljima… itd… itd. Priču znate i sami. A što onda rade muškarci? Koliko im je lakše? Koliko im je teže upravo zbog te situacije? I muškarci vole neke stvari kontrolirati samo na nekom drugom polju. Zar ne?
Sve ovisi od osobe do osobe, od para do para što nam je bitno i gdje nam je fokus. Hrpu stvari i situacija u odnosima prihvaćamo kao normalne, pogotovo ako smo si slični kao partneri. Na puno stvari smo po tradiciji navikli. Možda nikom nije teško. A možda nekom je. Koliko je u takvoj situaciji moguće nešto mijenjati? Želi li se nešto mijenjati… odgovor leži u svakom od nas.

I ako ne bi djelovali po tradiciji i kontroli kakvo bi to onda djelovanje trebalo biti?

Ženina predivna energija je Ona koja Zna Što, a muška predivna energija je Ona koja Zna Kako. Žene su te koje pokreću promjenu jer joj znaju dušu. A muškarci onda tu ideju pretvaraju u zlato na fizičkoj ravni. Majstoriraju u materijalizaciji. U odnosima to je osnova koju bi trebali slijediti, negovati, razvijati. Davati i primati jedni od drugih i uvažavati ono što je naše i ono što je tuđe.

Rekla bi da smo samo malo „skrenuli“ s puta u tradiciji gdje smo ženama dodjeljivali ulogu „držanja tri ćoška“. A muškarcima onu drugu, pasivniju. I to na svim razinama. Žene bi u stvari trebale biti pasivnije :D u fizičkoj ravni (trebale bi tu naučiti više primati), a aktivnije na emotivnoj i intuitivnoj ravni (pokrenuti svemir za sebe i svog partnera). Vjerovati sebi, svemiru i svom partneru da će one primiti jer su pokretači energije. Muškarci bi pak trebali biti aktivniji u fizičkoj ravni (davati ženama, ukoliko dobivaju na emotivnoj…). Kontrole ne bi trebalo biti na vidiku. To je niži vid energije iz kojeg možemo manje kreirati.

Zanimljivo zar ne? U svakom slučaju prema mom doživljaju stvarnosti i onog što nam je na raspolaganju od razno raznih mogućnosti na ne-fizičkoj stvarnosti puno zanimljivije i ljubavnije i ljepše nego ulaziti u okvir gdje svatko igra svoju unaprijed pripremljenu ulogu. Znate ono kad se nervirate jer on opet nije pospremio svoje čarape, a on se nervira jer ste mu to ponovo stavili na nos i potpuno vas ignorira jer on nema vaš doživljaj niti vi imate njegov.

Ljepota je u otkrivanju i odabiranju novih putova i kreiranju istih.

Pustite micro-managiranje i ine kontrole.

Opustite se.
Uživajte.
Just let it go.

Zagrljaj

Ako ti se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijeli :)