Kako ući u cipele promatrača?

Ovo je izazov! Meni još uvijek! I vježbam i uspijem. Pa onda rupaaaaa! To neki dan, na primjer :D, al’ to je kao da učiš voziti bicikl. Svi znaju voziti bicikl! Znaš da ćeš naučiti. Imaš neki feeling oko toga. I onda se digneš, otreseš prašinu sa sebe i ubaciš se ponovo u igru.

Igra je ključ. Ne zaboraviti da se igramo. Nije zabavno kad si uzeo naočale bilo koje emotivne povrede iz prošlosti, pa gledaš kroz njih i misliš si – iskočit ću iz kože, ovo nije istina, boli me srce… al sve to dođe i prođe. I onda opet, ta situacija se možda ponovila da nešto naučite. Nešto pozitivno. Npr. kako da se zauzmete za sebe i da ponovite onoj drugoj strani gdje je vaša granica. To je jako bitno.

 

Vama je bitno. Recite ljudima što vam je bitno. Oni to ne znaju dok im ne kažete.

No da se vratimo na temu kako to napraviti?

 

 

#maknuti se iz situacije u kojoj se loše osjećate – čim skužite da ste upali u lošu emociju, mijenjajte! Npr. nešto vas u situaciji koja se odvija pred vama živcira, nema dobar feeling, htjeli bi kontrolirati, bijesni ste ili pak tužni, hvata vas nemoć…odmah se zaustaviti u toj emociji, prekinuti razgovor, maknuti se iz situacije. Ljudi si često pomisle – kako ću? Posebno na poslu. Uvijek možete reći da vam je nešto upalo u oko ili da vam je grlo suho pa morate popit čašu vode :D. Budite kreativni!

 

 

Ako je neka agresivna osoba u pitanju, slobodno recite da vam je sad malo dosta te komunikacije, da prekidate dok se ne smiri. I otiđite. Pokažite granicu. Naglasite da agresija ne može, da bilo kakve konstruktivne ideje mogu. Ukoliko osoba nije preagresivna uvijek se može skrenuti razgovor na pozitivan tok. Bitno je da prekinete emociju i situaciju koja vam smeta.

#svjesno promijeniti svoju emociju – čim ste se uspjeli maknut iz situacije, pokušajte kako god znate i umijete izaći iz emocije (meni je npr. šetnja koristila). Mi smo svi naučili ostati u emociji, puštati da nas nosi, vrijeme će izliječiti. Istina je u stvari, dâ možemo i drugačije.

Postavite si pitanje: „želim li ponovo ovo proživljavati i ostati u toj emociji, imati te misli“. Ukoliko je odgovor ne. Bilo bi potrebno da formulirate odgovor što želite. S tim ćete se već poprilično približiti ulasku u cipele promatrača.

#podsjećanje i vježbanje – ponekad će se misli i emocije o toj situaciji vraćati. Podsjetiti sebe svaki puta s strpljenjem na svoju novu odluku.

#ulazak u cipele promatrača radeći ono što volim – najefikasnije je ako odmah možete učiniti za sebe nešto što volite raditi, nešto što vas čini slobodnim, od emocija, misli, briga i sl. – trčanje, šetanje, ljenčarenje, sladoled, meditiranje, kava, vježbanje bilo koje vrste, kopanje po vrtu…

Vježbajući ulogu promatrača biti ćete sve vještiji. Na početku će biti traljavo. Mislit ćete – ovo nije za mene, meni to ne uspijeva. No kao i u svemu ukoliko budete dovoljno uporni, stvari će se početi mijenjati. Biti ćete sve vještiji promatrač ili čak pozitivac. Situacije koje su vas prije smetale neće vas više toliko obuzimati. Ili će se čak i prestati događati. One su ionako tu samo za vaše majstoriranje.

 

Uloga promatrača donosi osjećaj slobode!

Osjećat ćete se slobodno. To je ono najvažnije što vam uloga promatrača garantira – slobodu! Slobodu od vlastitih negativnih doživljaja i emocija. Ako se i ponovi koja rupica i ako se poskliznete koji put. Samo se nasmijte. Recite ok, hvala. Sve je lakše uz zahvalnost i osmijeh.

 

Namaste ;D

Zagrljaj

Ako ti se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijeli :)