Kada si poklonimo ljubav!

Najmoćnija je ljubav koju ostvarimo sami sa sobom. To je ljubav koja nas hrani…„iz nutra“. Ona hrani naše unutrašnje biće. A onda njezine učinke vidimo u vanjskom svijetu.

Obično to bude neka situacija koja nam se dogodi. Susrećemo ljubazne i nasmiješene ljude ili se posao odvija s lakoćom. Vrijeme teče baš onako kako bi trebalo, ni prebrzo, ni presporo. Sve nekako miriše na ljubav. Sve dobiva smisao i značenje.

Dogodi se da zaboravimo kako smo dan ranije ili par sati ranije, upravo mi sami sa sobom ostvarili ljubav. Mi smo ti koji smo dali toj ljubavi oblik. Manifestirali – da tako kažem. Samo nismo obraćali pažnju.

Danas na populističkim portalima često čujemo i čitamo: „poklonite si ljubav“, a da nam baš i nije jasno što to u stvari znači. Što to podrazumijeva kad drugi ljudi to tako kažu?

Bilo kako bilo, znat ćete kad se to dogodi :D
Poanta je, da … tu uopće ne treba puno priče. Jednostavno je. Da bi znali kako je to voljeti sebe, da bi ju doživjeli, ne trebaju vam drugi. Osjetit ćete.

Ljubav prema sebi ostvarujemo kada si poklonimo ono što nas veseli baš u trenutku kada za to dobijemo inspiraciju, a ne da radimo prema navici i društvenim okvirima ono što bi trebalo, ono što je prihvatljivo i drugim ljudima. Tu se sabijamo u okvire društva. Čak i u vremenske okvire društva. Završavamo školu kad bi trebalo. Ženimo se kad bi trebalo. Imamo djecu kad bi trebalo. Zapošljavamo se kad bi trebalo. I svaki put ponovo zadovoljavamo sve druge samo ne sebe. Na taj način nikako nećete doživjeti ljubav sa sobom. Jer nema tu vas. Tu su samo drugi i njihove potrebe i očekivanja.

Upravo iz tog razloga ljudi si često zabunom poklanjaju stvari koje bi si „trebalo“ pokloniti, kupiti i na osnovu toga trebalo izazvat osjećaj ljubavi i sreće. Kupuju stanove, automobile, ulaze u kredite jer to tako treba. I pogađate, nisu sretni.

Bude skroz zgodno kad imamo kolekciju stvari i možda čak i situacija koje si tako poklonimo i vidi sreće opet nismo sretni. Rekao bi Shrek: „sritni, sritni, sritni!“. A sriće nekako baš i nema.
I onda si često mislimo da možda s nama nešto nije u redu jer drugi ljudi s istim tim stvarima ostvaruju basnoslovnu sreću!

Sreću neslućenih razmjera!

Think again my darlings!

„Aha moment“ dolazi kad si počnemo poklanjat ono što nas uistinu usrećuje. Ali nas same. Unutra. Možda to uopće neće biti ništa materijalno. Recimo kava usred radnog dana.

I onda taj osjećaj koji te cijelog preuzme jer si napravio nešto za sebe i kada bi govorio…vikao čak…

 

…hvala, hvala, hvala…da te svi čuju, a osmjeh Ti ne silazi s lica…

I dok se tako smiješiš, shvatiš da je ljubav poklon i da je u ovom slučaju došla s najboljeg mogućeg izvora. Iz vas samih.

Poklonite si ljubav!

Svako tolko. U stvari, činite to često :D

 

Zagrljaj

Ako ti se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijeli :)