Čaša je…

…uvijek ili do pola puna ili do pola prazna. Teško je točno reći, a ovisi isključivo o tome kako gledamo na svijet!

Znam to! Sigurno ste pomislili! Da, svi znamo za to! Ako smo više pesimistični reći ćemo: „čaša je do pola prazna“. Ako smo više optimistični reći ćemo: „čaša je, naravno, do pola puna“.

Pitanje nije što znamo, već što živimo?!

Oba načina mogu biti preuzeta i izgrađena još u djetinjstvu od roditelja, baka i djedova, teta i tetaka, ovisi tko nas je odgajao. Ili kasnije u životu od prijatelja i društva. Grada i mjesta u kojem živimo i radimo. Recimo da živimo u gradu gdje su svi više Pesimistični, teško ćemo se opirati tome čak i ako smo drugačiji, uvijek je lakše biti dio većine.

Koliko smo svjesni Pesimizma ili Optimizma u koji smo uronjeni to je isto jedno od pitanja. Za odgovore na to morat ćete obući naočale promatrača. Pogledati gdje ste odrastali, s kim. Tko su i kakvi su ti ljudi bili. Roditelji, nastavnici, tete u vrtiću. Što su oni živjeli. Što su živjeli ljudi u gradu i mjestu u kojem ste odrasli. S kime ste okruženi sada. Znači jedan presjek, analizica prošlosti i sadašnjosti da vidite gdje ste.

Obavezno je obratiti pažnju na to što su ti ljudi živjeli, manje što su vam govorili. Ono što žive ljudi oko nas u djetinjastu je ono što je naše nesvjesno. Kao djeca gledamo i pokupimo. Kasnije u životu to živimo. Također kao djeca i slušamo. Pa kasnije ponavljamo iste ili slične rečenice. Tako se stvaraju maske, lica ega, gdje se vrlo lako može dogoditi situacija tj. život, kako pričate sve optimistično, a zapravo vaše emocije i misli budu poprilično pesimistične. Onda se takvi optimisti brane rečenicama da su oni u stvari samo vrlo realni. Jesmo li u takvim slučajevima realni ili samo pesimistični, a naša lica ega nam ne dopuštaju da vidimo, osjećamo, mislimo drugačije. Takve stvari nisu jednostavne. No nužne su za osvjetljavanje i otkivanje kako bi mogli kreirati ono što nam tek treba doći u životu. Jer ako ostanemo u toj ego maski kao optimista „na van“, a pesimista „u duši“ cijeli ostatak života nas čeka ono što živimo ne ono što nosimo kao masku.

To je alkemija svjesnosti. Kad obučete te naočale promatrača i zapitate se ta pitanja iz jedne neutralne točke. Želim ugodnu zabavu. To je najvažnije. Nikako se nemojte ljutiti ili zamjerati sebi ili ljudima koji su vas okruživali. Recite im hvala! Hvala vam što ste me naučili pesimizmu recimo. Ja sada biram drugačije ili isto jer to je pravi put za mene. Sjetite se, svaki izbor je legitiman. Jer svaki izbor u određenom trenutku je pravi za nas i sigurno je da će nas naučiti upravo ono zbog čega je i došao u naš život.

Ono što je bitno je svjesnost onoga što živimo i gdje nas je to dovelo sada!

Što nas dovodi do slijedeće teme…Sadašnjost…

Fokus na sada i ovdje!	Promijeniti fokus i onda kada je najteže!	Život je tamo gdje ti je fokus!
Sadašnjost… …prošlost bješe bajna! Budućnost nam je tajna! Sadašnjost je poklon koji moramo otpakirati odmah!	…za Alkemičare! I sve one koji to žele postati…koji žele znati nešto o višim dimenzijama Fokusa.	Fokus s početka priče! Započet ću ovu našu priču s fokusom. On je jako bitan. Nije i najbitniji, ali svakako…