Zašto Ego i Sreća ne stanuju na istoj adresi?

Tamo gdje stanuje Ego ne stanuje Sreća i obrnuto…

Nije li bolje biti sretan nego u pravu? I kakva je poveznica između Ega, Sreće i toga jesmo li u pravu ili nismo pročitajte u nastavku priče…

Dokaza da kad smo u pravu nismo sretni ima koliko god želimo u svakodnevnom životu. Posebno ako smo tip osobe koja jako voli biti u pravu. Često kad i mislimo da nam je svejedno jesmo li u pravu ili nismo uvijek svoj doživljaj vrednujemo više nego tuđi. I to je normalno, jer to je naš doživljaj.

Biti u pravu u stvari ne znači baš ništa. To je totalna iluzija. Jer biti u pravu predstavlja situaciju u kojoj mi iznosimo, branimo ili namećemo svoj doživljaj neke situacije nekoj drugoj osobi. Dok to tako radimo nismo svjesni da je ta osoba jednako tako u pravu s svoje strane jer ona ima svoj doživljaj. Njezin doživljaj stvarnosti i kako bi stvari trebale biti može biti totalno drugačiji. Jedno je sigurno ne postoje dva ista doživljaja jedne situacije, možda slični doživljaji, ali isti nikako.

I iako bi se neki ljudi priklonili više jednoj strani, a neki drugoj u nekoj raspravi to opet ne bi značilo da je bilo ko’ od te dvije osobe više u pravu. Jer jedna istina ne postoji. Ako i postoji onda je ona definitivno riješena svake cjelovitosti i samim tim se ponovo pretvara u zrak… ništa… prah i pepeo… iluziju Ega.

Da dotaknemo malo zemlju nekim realističnijim primjerom. Imamo recimo dvoje ljudi koji odgajaju svoju djecu. Iako se u većini stvari i situacija slažu, svaki od njih ima svoj doživljaj stvarnosti. I onda se događaju situacije gdje recimo dijete ima svoju rutinu dok je prisutan jedan od partnera, a kad taj partner ode na službeni put drugi partner malo preskoči rutinu jer eto neće se  ništa dogoditi djetetu ako jednom preskoči kupanje ili spavanje u određeno vrijeme. I jedan i drugi put i način je skroz legitiman. Jer dijete bi preživjelo i odraslo čak i da nema rutinu. Samo bi usvojilo drugačije navike.

No ova gore navedena situacija odlična je podloga za raspravu tko je u pravu, a tko je u krivu. I zašto se događaju iskakanja iz tračnica u trenucima kada jedan od partnera nije prisutan. Ono što je ovdje najbitnije je prepoznati Ego i njegove obrasce. Jer u protivnom dovest ćete se u situaciju dokazivanja tko je u pravu, a tko je u krivu. Čak ćete i tražiti krivca, a to nije put na kojem ćete pronaći Sreću.

Jer čak i ako recimo jedna strana uspije argumentima ukazati drugoj strani da je njezin doživljaj i stajalište „ispravno“ i jedino logično, veselje i zadovoljstvo koje ostvari Ego te osobe kroz taj neki oblik komunikacijske “pobjede” je kratkog daha. Da ne govorimo da je iluzija. Jer doživljaj druge osobe se nije promijenio bez obzira na argumente. Uz to vrlo je vjerojatno da će u budućnosti također fokus jednog ili oba partnera i dalje biti na nesvjesnom „traženju“ i prepoznavanju situacija koje se ne uklapaju u ono što je njihov pojedinačni doživljaj (trik je u tome da si često stvaramo navike prepoznavanja onog što je „loše“, čašica nam je uvijek do pola prazna. A Ego je sklon nesvjesno definirati da je „loše“ sve ono što nije napravljeno prema našim mjerilima tj. prema našem doživljaju stvarnosti i kako bi stvari trebale biti). Moramo ovdje reći da ono što se traži u životu to se uvijek i pronađe i eto ponovo prilike Egu da zadovolji svoju potrebu da „bude u pravu“. S time si ponekad, a onda i često potvrđujemo da ne možemo vjerovati partneru, šefu, kolegi, ljudima… i slične gluposti. Kažem gluposti jer nema veće gluposti od vjerovanja u iluziju jedine istine i to one naše i vjerovanja Egu da je potrebno biti u pravu.

Ovo je plastičan primjer koji sam u stvari pokupila i izbrusila kroz svoja vlastita iskustva, ali i kroz priče brojnih drugih ljudi poznanika i prijatelja, bez obzira na spol.

Užasno je bitno gdje vam je fokus. Bitno je da je setapiran na dobro, na zahvalnost, na ljubav. Jer to je onda ono što ćete u obilju primati nazad. Ukoliko je setapiran na biti u pravu i ono što odudara od vašeg doživljaja često ćete se naći u emotivno bolnim situacijama, situacijama gdje vas uvijek netko izdaje, a ispada samo da smo na kraju priče, ipak nekako u toj situaciji izdali sami sebe jer nismo bili fokusirani na dobro. Na ljubav. Tu je i jako bitna činjenica da naš doživljaj može biti samo naš. Jer čak i kad se ljudi slože s našim „mišljenjem i stavovima“ čak i tada postoje nijanse u doživljaju svakog od nas. Izbor je naš.

Mogli bi reći za kraj da je biti u pravu Ništa, a biti sretan Sve.

Odaberite sreću kad god možete i kad god se sjetite.

Samo polako i s ljubavlju s sobom.

Zagrljaj