Slušanje – prilika za Rast!

Sva divna lica Slušanja

Slušanje u stvari ima bezbroj dimenzija i lica, jer ga možemo doživjeti na bezbroj načina. A svaki naš doživljaj je bitan. Jer svaki je dio cjeline Slušanja. Ako izuzemo samo jedan dio, samo jedno lice slušanja i kažemo da je to jedina istina oduzeli smo Slušanju cjelovitost.
Lice Slušanja o kojem danas pričamo je ono unutrašnje osluškivanje kao način Primanja odnosno spajanja na izvor u nama samima.

 

Zašto je bitno znamo li slušati?

Zato jer kad Slušamo… „ono kad“ uistinu Slušamo… kad smo u Miru s sobom i iz sebe… tek tada si dopuštamo da budemo ono što uistinu jesmo i da svi drugi oko nas i sve što se nalazi u tom trenutku oko nas bude upravo ono što je.
U Slušanju nema Ega i Ego nadmetanja: „ja znam bolje“; „čekaj da ti ja ispričam svoju priču“; „meni se dogodilo to i to“; „meni“; „meni“; „ja“; „ja“ i slične situacije gdje izvikujemo cijelom svijetu „poslušajte mene“.

 

Slušanje vs Poslušnost

Jer kada Slušamo, uistinu Slušamo, kada smo u Miru i kada ne prosuđujemo, onda se i otvaramo i nećete vjerovati Primamo! Dopuštamo da Primamo!
Kada slušamo druge u smislu da smo poslušni i/ili potiskujemo sebe na bilo koji način onda predajemo svoju moć drugima i oni onda upravljaju svim našim resursima. Našim vremenom, strpljenjem, energijom, znanjem…

 

* * *

Jednom prilikom kad mi je to trebalo čula sam od prijatelja mudrost njegove bake:

„svakog saslušaj nikog ne poslušaj“

Odlična mudrost za prvi korak u preuzimanju vlastite moći i stvaranje i kreiranje vlastitog života iz unutarnjeg centra i izvora.

* * *

 

Danas ljudi često žive situacije gdje im je pažnja usmjerena prema vani i na ono što se oko njih događa. Realnost. „Realno je da sam debeo/la“; „Danas je teško naći dobrog radnika“; „U današnje vrijeme ljudi su opterećeni pa je normalno da sam i ja opterećen/a“…

Često u tim „Realitetima“ više brinemo o tome što drugi misle o nama, pa onda mi imamo problem jer smo drugima dali moć da barataju i prosuđuju naše sposobnosti i mogućnosti. U takvim situacijama kada više brinemo „što će selo reći“ i kada funkcioniramo „onako kako bi trebalo“, kako su nas učili, sustižu nas problemi s slobodom odabira – s vlastitim odabirom posla, partnera i pitanjima imamo li uopće pravo na vlastiti odabir, a da nas netko negdje ne osudi.

U tim analizama… a znamo da je svaka analiza = paraliza, borimo se s nemoći jer smo svoju moć predali drugima, a sve zato da bi bili sigurni i prihvaćeni. Da bi na kraju doživjeli jedan od najvećih životnih paradoksa da u stvari uopće nismo sigurni, a uz to niti zadovoljni jer živimo život po tuđim mjerilima.

U stvari divna je ta nemoć. Jer jednako kako može biti jako loša prijateljica. Jednako tako može biti i jako dobra učiteljica.

 

(O)sluškujemo sebe

Osluškivati sebe. Onog izvornog sebe (ne racio i intelekt, ne ego i neprestano blebetanje i priče koje prevrćemo i okrećemo već godinama u našoj glavi i mislima) znači okrenuti, promijeniti fokus s vanjskog svijeta na unutrašnji svijet.

Povlačenje iz svega onog što nas okružuje i što nam je poznato – posebno u situacijama kad smo uznemireni – i okretanje naše pažnje na naš unutarnji svijet dovodi nas u stanje Primanja. Uključivanja na vlastiti izvor. U unutrašnjem svijetu vlada mir, ljubav, ravnoteža, inspiracija, svi odgovori na sva naša pitanja i svi potrebni resursi.

Zašto je mudro naučiti osluškivati sebe. Iz jednostavnog razloga – zato da osjetimo onaj tako potreban mir koji u vanjskom svijetu nemamo, da uklonimo stres, da uspostavimo ravnotežu unutar sebe, da se napunimo energijom i revitaliziramo na svim razinama djelovanja. I fizičkom. I emotivnom. I mentalnom. Zamislite samo koliko energije trošimo na neprestane dijaloge koji nam se vrte po glavi. A tek kroz dnevni stres i reakcije?! Povlačenje u tišinu omogućuje nam da primimo sve što nam je potrebno. I da pronađemo odgovore na trenutno aktualna pitanja.

 

(O)sluškujemo druge ljude

Kada slušamo neku drugu osobu iz ljubavi i u ljubavi i kad stvarno i uistinu dopustimo toj osobi da nam iznese priču baš onako kako ju ona vidi onda Primamo. U tim situacijama učeći Slušati (umjesto govoriti) učimo Primati jer jednostavno dajemo i primamo iz ispravnog centra, centra ljubavi.

Kada slušamo i prevodimo priču kroz svoj doživljaj. Onako kako mi to vidimo. Prepoznat ćete situaciju po tome ukoliko ste za vrijeme slušanja nemirni i nestrljivi i imate konstantnu želju da iznesete upravo suprotno ili drugačije stajalište. Onda slušamo iz Ega. Iz nekog našeg već doživljenog iskustva. Onda ne primamo niti dajemo iz izvora. Odnosno i primamo i dajemo ali kroz Ego. Kroz tu prizmu koju smo doživjeli. Recimo da nam osoba prepričava nešto što ju muči. Pa mi onda imamo potrebu da brinemo. Sve što se prima i daje u tom trenutku na razini je brige. A briga nije ljubav. To je niži vid energije. Da ne govorimo o tome da kad brinemo u život nam dolazi još brige. Dolazi još ljudi i situacija oko kojih trebamo brinuti.

U tim trenucima mi i brigu dijelimo tj. dajemo i brigu primamo. Nije baš nešto za čim bi čovjek trebao žuditi zar ne? Potrebno je samo malo primijetiti koji poriv imamo kad nam netko priđe i počne pričati. I nekako probati mijenjati centar djelovanja.

 

(O)sluškujemo život

Možemo osluškivati i život sam. Svaku sitnicu i svaku minutu tijekom dana. Ukoliko možemo držati pažnju lijepo je osluškivati život. Život je poklon. Otpakirajte ga odmah! A osjećaj zahvalnosti, ukoliko ga odlučimo razviti, je prekrasan način da kažemo hvala na poklonu.

Budite zahvalni na mrmljanju koje dopire iz vaše kupaone kad vaša perilica rublja pere prljavo rublje umjesto vas dok vi čitate zanimljivu knjigu ili suncu na njegovom prekrasnom zalasku i prilici da još jednom uživate u toj maestralnoj predstavi, dječjem osmjehu ili kišnom danu. Nogama koje vas nose kroz dan i bakama koje su skuhale ručak. Prijateljima koji su uvijek tu i gradskoj gužvi, jer kad tamo vičete na nekog zato jer je krivo skrenuo znate da ste živi.

Napričali se sigurno jesmo. Dali smo puno. Sve što smo mogli i znali. Možda je sada vrijeme za malo (o)sluškivanja. Slušanja. Malo Primanja. Onako skroz neozbiljno… samo zabave radi.

Slobodno pišite. Osluškivat ću ;D

Zagrljaj