Škola i školske radosti!

Događa li vam se da vam nastavnici u školi iznose kako vaše dijete nije baš najbolje u fizici, povijesti, engleskom, a vi eto baš volite fiziku pa znate da je upravo suprotno ili povijest ili engleski. Govore li to nastavnici kroz svoje naočale? Iz vlastitog iskustva?

Kakvo je vaše dijete, da li ono više percipira svijet oko sebe vizualno? Ili ga više osluškuje? Možda ga osjeća ili i vidi i osjeća istovremeno, a možda manje osluškuje. U svakom slučaju ovisno o svom doživljaju i vlastitoj percepciji ono će biti bolje u jezicima ili bolje u matematičkim predmetima. No to ne znači da slabije zna engleski. Jednostavno bolje ga zna kad ga vidi.

E sad, stvar je i kakav je nastavnik. Možda je on ili ona više onaj koji osluškuje. Pa kad mu dijete odgovara, a ono je više vizualni tip on dobiva dojam da djetetu baš ne ide jezik.

Sva su djeca talentirana. I imaju hrpu talenata. Nemaju ih sve. Ali na nama odraslima je, bili mi u ulozi roditelja ili u ulozi nastavnika, da otkrijemo na koji način baš to dijete funkcionira i kako mu pomoći da ostvari svoje pune potencijale. No sistem školstva još nije u toj fazi. Zanimljivo je to da u trgovinama pronalazimo bezbroj proizvoda koji su namijenjeni baš našem tipu kose ili kože. Da možemo pronaći prehrambene proizvode sa ili bez nekog sastojka. Ali u školi/školama/fakultetima nismo još dosegli tu razinu.

Pače ako pogledamo kako se predavalo na samim začetcima školstva u Europi tamo negdje 1088. godine, možemo uočiti više sličnosti nego napretka. Školstvo tj. edukaciju primamo kroz okvire i kalupe. Usudila bi se reći da nas se kroz to sabijanje malo i zatupljuje (ili puno), oduzimaju se na neki način talenti i kreativnost da učinimo nešto na svoj način. Više se predajemo sistemu i više vjerujemo njemu nego sebi. Jer tako nas se potiče. A sistem na kraju nije tu za vas. Sistem je tu za sebe.

Zato je tu vaša uloga kao roditelja neprocjenjiva. Vi ste tu da potaknete strune vašeg klinca, da ih njegujete i da se kroz igru dobro zabavite. Molim vas nemojte biti ozbiljni. Ozbiljnost ubija. Ozbiljnost često pogrešno tumačimo kao odgovornost. Za odgovornost bi prije mogli reći da je to njegovanje talenata, vremena koje provodimo s našom djecom i radosti koje unosimo u njihove živote pa tako i oni u naše.

Volite ih.

Zagrljaj

Martina