Znate li s kim najčešće pijete kavu?

Prije nego krenem na temu dopustite mi kratku digresiju o zrcalnim neuronima. Oni su jako bitni za ovaj dio priče. Kada upišemo u Google pojam „zrcalni neuroni“ prvo se pojavljuje, barem kod mene na računalu, pričica: „Ako novorođenom djetetu ‘isplazite’ jezik, vratit će vam istom gestom. Za to su zaslužni zrcalni neuroni…“* No priča o zrcalnim neuronima ne staje samo na fizičkoj razini. Istraživanja neuroznanstvenika krenula su i u smjeru emocija. I dokazala i pokazala da u bilo kakvom odnosu i komunikaciji dviju osoba, zrcalni neuroni odrađuju svoju funkciju i na emotivnom planu.

Znanost se dotakla emotivne razine, dok se o misaonoj za sada još ne priča. Po nekoj logici stvari usuđujem se pomisliti da ono što funkcionira na fizičkoj i emotivnoj razini bi trebalo funkcionirati i na misaonoj razini.

No da ne bi išli previše u širinu i u neistražena područja, jer svi mi – ljudi, a tu uključujem i sebe radije vjerujemo onom što vidimo… idemo pogledati što je to što nas okružuje i što je to što vidimo.

Na ovaj tekst potaklo me nedavno iskustvo drage prijateljice. Nekako smatram da će nam svima biti korisno za osvještavanje situacija, kada nam se dogodi da se zarolamo u onom „negativnom“ i neugodnom smjeru pa se koprcamo i ne znamo kako da iz njega izađemo.

Ponekad tako kada želimo napraviti nešto dobro za sebe. Tipa promijeniti neku lošu naviku. Npr. pokrenuti se, jer malo se krećemo, ili neku neaktivnosti promijeniti u neku aktivnost. Ili promijeniti naviku prejedanja. Ili pušenja. Ili… i želimo se krenuti zdravo hraniti ili se jednostavno početi više kretati i odlučimo kao i moja prijateljica – sutra ću se dignuti ranije i otići u teretanu. Jer kad idem na vježbanje osjećam se tako dobro. Sve nekako bolje funkcionira. Dan mi proleti u pozitivnom ozračju. Znam da je to dobro za mene. Ali eto! Dođe i to planirano vrijeme odlaska u teretanu i… jednostavno prođe! I dogodi nam se da mi tako sjedimo za stolom pijući kavu umjesto da smo otišli u tu teretanu i naravno rolamo svakojake misli po glavi. Od toga koliko smo lijeni, koliko smo bezvoljni i koliko nam se u stvari baš neda danas ići u teretanu. Do toga da smo preumorni i smišljamo za sebe svakakve isprike, pa onda se u mislima pojavi i ona poznata uzrečica: „ja sam se u životu namorala, pa zašto baš sad i baš danas moram i u tu teretanu“. I krene priča i okrivljavanje, drama, depresija i agresija… dok tako sjedite sami sa sobom i pijete tu vašu jutarnju kavu prije akcije koju ste si jučer tako dobro zaplanirali.

Zvuči li vam poznato? Događaju li vam se takve i slične situacije? I s kime od navedene gospode (emocija/navika) se vi družite i pijete kavu u tim trenucima?

U spornom slučaju moju prijateljicu je obuzela Krivnja i Perfekcionizam. Gospodin Kritičar koji nije imao milosti. Toliko se osilio da je mojoj prijateljici trebalo poprilično vremena da izađe iz navedene emocije i situacije. Vjerojatno ste svi na vlastitoj koži osjetili da kada se zarolamo u negativnom smjeru teško je zaustaviti tijek negativnih misli i emocija koje se tom prilikom pojavljuju. I koje nas na neki način opsjednu. Toliko da čak niti ne vidimo neku mogućnost za izlaz iz te situacije.

Osim ovog slučaja, osvještavanje “s kim pijemo kavu” možemo popratiti i u reakcijama drugih ljudi. Bilo da smo s njima poslovno ili privatno. Bilo da pijemo kavu ili održavamo sastanak. Zrcalni neuroni će nam pokazati kako se osjećamo. I to odmah ujutro ako smo se „ustali na lijevu nogu“ i bijesni smo na cijeli svijet velika je vjerojatnost da će nam se dogoditi neki luđak u prometu ili u liftu.

Obratite malo pozornost na to kako ljudi reagiraju u komunikaciji sa vama. Sve su to ogledala.** I u svakom ogledalu (tj. osobama s kojima vodimo razgovor) možemo prepoznati što je u nama taj dan aktivno na emotivnom planu.

Kada si to osvijestimo put van svakako nije okrivljavanje, bijes i slične negativne emocije, bilo prema sebi ili prema drugima. Potrebno je samo mekano i sa puno strpljenja i ljubavi podsjetiti se što je to što želimo i što ne želimo i usmjeriti se u smjeru novih odluka i novih pozitivnih, puno ugodnijih emocija.

Tipa ako susretnemo neku agresivnu osobu, možemo osvijestiti što se događa s nama, odlučiti da nema potrebe da budemo bijesni od ranog jutra i da susrećemo takve osobe na putu do posla ili odmah čim stignemo na posao. Dovoljna je odluka. I naš fokus na nešto pozitivno. Zahvalnost je svakako jedan od dobrih odabira i dobra odluka za započeti svoj dan. Čim otvorite oči, osmjehnite se novom danu i svemu na čemu ste zahvalni.

Dotični g. Kritičar koji je možda vaš povremeni suputnik na kavama više vas neće toliko opsijedati. Pojaviti će se novi ljudi. Nove emocije. I vi ćete opet imati priliku odabrati ono što vam se dopada.

Birajte svjesno i ono najbolje za vas jer vi to zaslužujete!

Zagrljaj

 

*Izvor: http://perpetuum-lab.com.hr/wiki/plab_wiki/neurologija/zrcalni-neuroni-r162/

** moram ovdje napomenuti, da su ogledala uglavnom nesvjesni ljudi. Oni svjesniji sebe i svojih emocija i drugih ljudi i njihovih emocija neće biti izazvani da vas kritiziraju ako prepoznaju da se vi sami sa sobom loše osjećate ili da vam pametuju i sl. Naprotiv oni će vam pomoći nekom ljubaznom gestom. Jer to su ljudi koji znaju kada prepoznaju dobro u drugom čovjeku da će im se dobro stostruko vratiti jer dobro se dobrim vraća. I zato kada ste izazvani sljedeći put da nekom “saspete nešto u lice” pronađite nešto pozitivno i prevarite naviku “dramice” te druge osobe da bocka druge ljude…ovo je sad neka druga i dublja tema, al  nisam odolila da napomenem ovdje da se dobro uvijek dobrim vraća. Širite dobro, smijeh, ljubav, radost…, a ovu temu ću obraditi nekom drugom zgodom :D