Mitovi i priče o arhetipu divlje žene
Donosimo vam priče iz knjige
“Žene koje trče s vukovima”
autorice Clarisse Pinkole Estes

* * *

Zašto je znatiželja ubila mačku?

“Znatiželja je ubila mačku” je poslovica koja upozorava na opasnosti nepotrebnog istraživanja ili eksperimentiranja. Ako poslovici još dodamo vjerovanje da mačka ima 9 života… intenzitet upozorenja ostavljam vam na promišljanje.
Navesti ću samo još da poslovica datira s kraja XVI stoljeća i razmisliti koliko se svijet promijenio od tada.
Osobno sam sklonija originalnom, engleskom, prijevod u modernoj verziji koja dolazi s odgovorom: “Curiosity killed the cat… but satisfaction brought it back!” Poslovica zapravo govori o tome da je tu istu mačku ubijenu znatiželjom, zadovoljstvo (tom istom znatiželjom!) uskrsnulo.

Radoznalost je prirodni instinkt. Radoznalost je pokretač evolucije i jedan od osnovnih alata u borbi s nesigurnošću. Radoznalost skuplja podatke i gradi inteligenciju kojom se lakše snalazimo u novim situacijama i, banalno, povećavamo šanse za svoj opstanak.
Čin radoznalosti u mozgu stvara specifične sinapse i omogućuje otpuštanje dopamina koji nas „inspirira“ na daljinu akciju. Neki su ljudi po prirodi radoznali, dok drugi više zadovoljstva nalaze u hodu utabanim stazama.

Clarissa Pinkola Estes govori kako je ženskoj radoznalosti oduvijek pridavano negativno značenje, dok se za muškarce i dalje poticajno govori kako vole istraživati. Tako se žene naziva zabadalima, a muškarce radoznalcima. U stvarnosti, trivijalizacija ženine radoznalosti na iritantno špijuniranje, niječe ženin uvid, slutnju, intuiciju. Niječe sva njezina osjetila. To je napad na njezinu temeljnu moć.

U priči o Modrobradome, naivna mlada žena nije pokorna i poslušna. Ona želi znati gdje su ta tajna vrata koja otključava mali, zabranjeni ključ? Što skrivaju? Za nju je važno pronaći ta zabranjena vrata da bi se suprotstavila grabežljivcu i saznala tajnu te sobe, osvijetlila mračni dio svog nesvjesnog. Upravo taj neposluh omogućuje joj da preživi, jer upoznaje mračne dijelove sebe (pronalazi i zabranjenim ključem otvara vrata koja skrivaju užas!), ali kao dodatnu posljedicu integrira i svoje ženske i muške dijelove koji joj zajedničkim snagama omogućuju da nadvlada dominaciju tih mračnih dijelova sebe. Radoznalost ju spašava, radoznalost joj omogućuje da sazre, da vidi jačinu modre brade.

 

Zašto je radoznalost danas bitnija nego ikad?

Nalazimo se u neobičnom vremenu gdje strah i ljutnja postaju dominantne emocije u društvu. Često su to osjećaji nemoći, osjećaj da nas se ne čuje, ne vidi, da nemamo nikakav utjecaj, dojam da nas se ne uvažava. Osjećaj da drugima nije stalo do nas.
Mediji se poigravaju našom ranjivošću i mi se sve više zatvaramo u frustraciju i odbijamo iskrene, duboke interakcije. Izbjegavamo biti radoznali, jer svaka vrsta znatiželje postaje napadnuta. Postajemo površni i aljkavi u odnosima, ali i u odnosu prema sebi.

Jednom kada izgubimo želju da razumijemo, da budemo iznenađeni, da slušamo i svjedočimo, mi gubimo svoju ljudskost. Među najvažnijim sposobnostima koje danas nosimo sa sobom je naša znatiželja, jer je znatiželja i početak empatije.
Razumijevanje radoznalosti je i početak jedne nove interakcije, jednog novog, manje nasilnog svijeta. To je razumijevanje da, kako bismo prepoznali ljudskost u nekome, mi moramo biti sposobni staviti se u cipele te osobe, a to zahtijeva spremnost pitati ljude kako je u tim njihovim cipelama. Zahtijeva radoznalost o drugima i svijetu izvan naše zone ugodnoga.

Budimo iskreni u svojoj radoznalosti, pitajmo i slušajmo kada nam ljudi govore, jer oni ne izražavaju samo svoje ideje, oni izražavaju svoje emocije. Cijenimo tu ljudskost i otvorenost, naročito danas kada svi hodamo u svojim balonima nesigurnosti potajno želeći isto: vidjeti i biti viđeni, dijeliti i biti sigurni da ima dovoljno za sve, naročito ljubavi.

I, ako još uvijek niste sigurni trebate li „ponjušiti“ baš to… ne brinite, sigurni ste, ipak vi niste mačka!

S ljubavlju,

Ana (mijau)