Prigrli svoje emocije!

Razvijajte osjet za emocije. Prigrlite svoje emocije kojom god vibracijom zvone. Ne potiskujte neugodne i negativne emocije. Nemojte ih se sramiti niti ih se bojati. Slobodno budite vi, baš takvi kakvi jeste. Svaki osjećaj je dobar osjećaj. Čak i kad je negativan. Jer i taj negativan osjećaj je tu da nam ukaže na nešto. Da bude početak zbog kojeg ćemo kreirati nešto puno bolje za nas.

***

Prigrliti sebe u potpunosti, onako se obgrliti i zagrliti u pravi ljubavni, medo zagrljaj znači prigrliti i sve ono što nam se ne sviđa kod nas. A to znači i sva ona negativna stanja u kojima se ne volimo naći. Sve one emocije koje nas tjeraju na osjećaj da bi negdje pobjegli, otputovali, odspavali ili na kraju krajeva iskočili iz vlastite kože samo da taj osjećaj nestane. U tim trenucima treba prodisati. Ma što god radili u tom trenutku trebamo stati i osvijestiti taj osjećaj. Osjećaji dolaze i prolaze. A najbolje je kad ih osvijestimo i kad ih svjesno prodišemo. Transformiramo sami sa sobom i iz sebe. Jer onda znamo. Znamo da ih se ne moramo bojati. Da ćemo te osjećaje moći sami riješiti. Da ne moramo gnjaviti prijatelje i partnere kad nas obuzmu ti osjećaj. Niti se otresati na druge ljude samo zato jer smo loše volje. Niti ih uvlačiti u drame jer eto nas nitko ne razumije i možda ne vidi stvari onako kako ih mi vidimo. Dovoljno je stati na trenutak i lagano disati. Pratiti udah i izdah i zagrliti sebe ljubavno.

 

Naime svaki osjećaj rekli smo dođe i prođe. Navodno kažu psiholozi da nas niti jedan osjećaj ne drži duže od dvadeset minuta. Trik je u tome da mi nesvjesno upražnjavamo neke osjećaje češće. Pa praktički ispada da ih uvježbavamo na nesvjesnoj razini. I onda nam budu toliko prirodni da ih niti ne primjećujemo. I onda u petlji vrtimo isti osjećaj ili nekoliko njih po 20 minuta, pa još 20 minuta i još… I tako praktički ostajemo zarobljeni u osjećaju. I onda ono najgore bude nam normalno da kad se mi osjećamo loše, umjesto da riješimo osjećaj, stvaramo takvu lošu atmosferu oko sebe pa se i drugi osjećaju loše. A to je…pa… loše :D … loše je ne što osjećamo taj osjećaj, nego što ga nesvjesno proživljavamo iznova i iznova i time htjeli ili ne širimo ga dalje.

 

Svi ti negativni osjećaji su tu da nam ukažu na nešto. Pa bi isto tako bilo dobro malo obratiti pažnju o čemu se radi. Situacije su individualne i nije ih moguće posebno objašnjavati. No znate i sami kad brinemo onda bi voljeli recimo da i svi drugi vide tu situaciju kao i mi. Pa nekako vučemo vodu na svoj mlin i nismo zadovoljni dok i drugi ne vide to što mi vidimo na način na koji mi to vidimo. A briga nije ljubav. Bar ne ona s negativnim prizvukom. Ima i taj jedan vid brige za koji u hrvatskom rječniku teško pronalazimo riječ – to je self care. Kad se pobrineš za sebe, pobrinuo si se praktički i za sve druge, jer osjećajući se dobro, širiš dobre vibre.

 

Također nije moguće da drugi ljudi vide situaciju tako kako je mi vidimo. Svatko ima svoj doživljaj priče, čak i kada se slaže s nama. Uz sve navedeno bitno je znati da kada duuugo upražnjavamo neke misli ona postaju uvjerenja, uvjerenja počinjemo osjećati pa nam se čine realna. A kada su realna počinju se manifestirati u fizičkoj ravni. S obzirom da mi stvarno jesmo kreatori naše stvarnosti bilo bi dobro odvojiti žito od kukolja i odabrati što želimo, a što više ne želimo u svom životu.

 

Zagrljaj