Naučite reći “Da” sebi i svojim potrebama!

*Cool cool Sommer*
Budi super cool ovog ljeta i pripremi se za uživanciju na najjače

 

***

Naučite reći „da“ sebi i svojim potrebama. Svi mi imamo osnovne potrebe i moramo ih poštivati. Potreba za odmorom. Snom. Potreba za vježbanjem i fizičkom spremnošću. Potreba za zabavom. Potreba za izražavanjem sebe kroz neki hobi koji volite. Potreba za kretanjem i putovanjem… Nikad nemojte ostavljati svoje potrebe za sutra.

***

Naše potrebe su samo naše i nitko drugi ih ne treba razumjeti. No vrlo često mi imamo upravo tu potrebu. Potrebu da netko razumije zašto mi sad trebamo odmor. Zašto bi za nas bilo dobro da odemo na taj tečaj fotografije iako nas to možda nikad nije zanimalo u životu i nismo sad baš pri novcima. Ili zašto je baš danas taj dan kad trebamo otići negdje nešto obaviti i slične situacije.

 

Kada uplovimo u odnose s drugim ljudima, bili ti odnosi prijateljski, partnerski, poslovni…mi stvaramo neke veze i obaveze s drugim stranama. I onda kada imamo potrebu da damo otkaz na poslu i da promijenimo posao želimo podršku od svoje okoline koja vrlo često izostane. Reći će nam pa nije ti tako grozno, izdrži još malo dok ne riješimo ovaj kredit. Ili na poslu kad smo dali i 150% od sebe i tražimo godišnji, a šef nas gleda kao da smo u najmanju ruku pali s Marsa. Jer on nas još uvijek treba. Kako to mi mislimo uzeti dva dana odmora. Ili pak kad znamo da bi baš taj tečaj samo-razvoja ili homeopatije koji ne ulazi u općeprihvaćene okvire našeg obiteljskog života puno za nas značio, pa makar to na kraju i ne rezultiralo s tim da mi postanemo homeopat, ali pokrenut će neke druge stvari koje dugo čuče, al eto ni tu nema razumijevanja za nas…

 

Pa onda ima situacija kad nije do drugih. Bar ne prividno nego je do nas. Sami sebi ne damo odmora. Kad imamo malu bebu u kući, koja recimo nikad ne spava, a mi smo u ulozi majke pa se ubijamo i sve odrađujemo sami i guramo partnera sa strane jer zbog nekog našeg umišljenog razloga, samo majka može odraditi to što je već potrebno odraditi za dijete. Pa smo nervozni i lipsamo, ali i dalje tvrdoglavo odrađujemo sve sami iako bi pomoć partnera i više nego dobro došla. Tu radimo hrpu koraka koji nam otežavaju život. Jer onda i djetetu i partneru šaljemo krive poruke. Dijete se veže samo za nas. A partnera ne uključujemo u priču i on nakon nekog vremena odustaje. Taman u trenutku kad mi već lipsamo pa ga slobodno možemo optuživati što ga nikad nema. A možda smo to sve i radili od samog starta, potpuno nesvjesno, ne bi li zaigrali ulogu žrtve.

 

U svim tim i inim situacijama treba biti potpuno iskren sam sa sobom. Jer uvijek je do nas čak i kad nam drugi ljudi nešto ne daju. Stvar je skrivenih navika i emocija koje ponavljamo jer smo tako nesvjesno naučili.

 

Ono što je najvažnije u ovoj priči je da niste krivi. NISTE KRIVI. Samo niste Svjesni svojih obrazaca koji vas drže zaključanom u vlastitom kavezu. Pa što ako ste žrtva. Ili ako ste navikli da budete krivi. Ili da brinete. Ili da perfekcionistički odrađujete posao. Ili da kontrolirate. Ili pak da malo dramite – one situacije kad preuzmete sve na sebe da bi mogli malo dramuckati i govoriti svima koliko vi puuuno radite. Graditi kroz taj obrazac neko samopouzdanje. Nema veze. Neka i te drame. To je sve život. Ono što treba….treba posvjesnuti što se događa. Treba se zagrliti jako. Prigrliti sva ta svoja lica. I iako ćemo u tim situacijama stati na svoju stranu i reći pa što što sam takav/va. Bilo bi mudro osvijestiti gdje nas ti obrasci odvode. U kojem smjeru. Jesmo li s njima bliži onom što si želimo u životu ili smo si malo dalje. Ili svaki puta završimo s istim rezultatom. Onim koji nam se u stvari i ne sviđa.

 

Ako nas ti obrasci odvode od nas samih. Od toga da budemo sretni i odmorni. Onda bi bilo dobro poraditi malo na njima. Odvojiti žito od kukolja – kao Pepeljuga. Ona je na kraju ipak ostvarila svoj san :D

 

Zato naučite reći „Da“ sebi i svojim potrebama. Postavite sebe na prvo mjesto. Ne onako bahato i razmetljivo ispred drugih. Nego mirno i polako. Mekano. Kada trebamo prostor uvijek će se on stvoriti negdje ispred nas baš kako smo i poželjeli. Ponekad je dovoljno samo poželjeti.

 

Zagrljaj

Ako ti se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijeli :)
error