Molitva, Običaj ili Svjesnost naših predaka

Dar koji možemo otpakirati odmah…

Ima tako tih nekih običaja koji nose u sebi kôd Prekrasnosti i Svjesnosti. Kao recimo Molitva prije jela, kada samo na trenutak obratimo pažnju na ono što se nalazi ispred nas. Prekinemo svakodnevnu rutinu i trakavicu, brbljavi um koji nikad ne prestaje pričati, neku naviku i nesvjesni program koji nas nosi kroz dan i jednostavno kažemo: “Hvala”.

 

Moć * Sadašnjost * Hvala

To jedno malo Hvala. Tako je malo, a čini tako velike stvari za nas. Ono odnosi na trenutak sve naše probleme. Sve brige i sve težine. I vraća nas u Sadašnji trenutak. U kojem izražavamo svoju zahvalnost za Sada i Ovdje. Za ono što je pred nama.

U*toj*Zahvalnosti ni ne znajući odvezujemo sve one navike i programe koji nas vežu za prošlost ili budućnost. I dovode nas u moćni Sadašnji trenutak. Zamislite kako bi dobro bilo da pustimo sve one okvire i autoritete u našim glavama koji nam govore da se to mora. „Mora se pomoliti pred objed“ jer je takav običaj. Jer ako to ne učiniš nisi dobar čovjek. Ili za one koji eventualno uopće ne upražnjavaju taj običaj jer oni nisu vjernici, da promisle što bi uvođenje navike Zahvalnosti pred objed moglo značiti. I zamislite da baš svi i jedni i drugi unesemo u tu priču samo malo Svjesnosti. Svoje vlastite Svjesnosti.

Pa onako iz te Svjesnosti zavrtimo dobru energiju zahvalnosti. I počnemo malo obraćati pažnju na svo to prekrasno jelo koje smo si sami manifestirali. I eto ga tu je ispred nas! Pa se počnemo pomalo i polako zahvaljivati sami sebi u ljubavi za to što smo si kreirali. Potpuno je nebitno da li smo jelo pripremili mi ili nam ga je pripremio netko drugi. Bilo bi vrijedno priznati si kreaciju i malo se diviti.

 

Avantura Radosti

Jer jelo je tu. I mi smo ga na ovaj ili onaj način manifestirali. Pa zamislite još dodatno kada bi se malo i poveselili tom jelu. Ovisno o tome što je ispred nas. Ali samo onako, iz vlastitog gušta, da pronađemo u toj šarolikosti malo radosti. Da se radujemo što je baš danas tu ono što smo si poželjeli jesti danas ili neki od prethodnih dana.

I*dok*tako*razmišljamo u tom zahvalnom i radosnom smjeru da si dopustimo još malo ludosti pa si zamislimo što bi baš voljeli jesti sutra. Samo na trenutak. I uplovimo u još jedan trenutak osjećaja sreće jer će to baš tako dobro biti i sutra. Pa hvala Meni i za taj sutrašnji objed. I hvala za sve objede koje sam do sada imala/o prilike uživati. A onda krenemo u avanturu i ne dopustimo nikakvim lošim temama, televiziji ili bilo kojim drugim uređajima da nam narušavaju tu dobru vibru koju smo si upravo složili. Nego si dopustimo na trenutak ili dva uživanje u jelu.

Dopustimo si da jedemo onako kako smo to voljeli kao djeca, pjevajući ili jedući prstima…pustite mašti na volju.

 

Kreiranje novog, za još malo Radosti

Jer kažemo …Trenutak po trenutak … Palača. Ako tako odaberemo Palača radosti i zahvalnosti. Uz jedan prekrasan običaj zahvaljivanja na sadašnjem trenutku… ili Molitvu, kako god zahvaljivanje zvali. Okviri su gotovo nevažni i samo su naši. Zato slobodno kreirajte okvir koji vama odgovara ili još bolje ostavite bez Okvira. Neka raste. Neka vas iznenadi.

Mudro je iskoristiti najbolje od bilo čega pa tako i običaja koji nam je tu, pri ruci i koji ponekad znamo uzimati zdravo za gotovo. Ili se ograđivati od njega zbog tona kojim zvoni. Jednostavno kreirajte nešto svoje. Neki svoj običaj ili strategiju koja će vas nositi u dobroj vibri dalje kroz dan.

U slast.

 

Zagrljaj

 

 

Ako ti se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijeli :)
error