Imati ili biti?

Velika ekspanzija materijalnog bogatstva

Zašto je do nje uopće došlo? Mogli bismo reći da su ljudi žudili za ljubavlju. A ljubav je u stvari kreacija. Stvaranje. Zato su stvorena tolika materijalna bogatstva. Ostvaren toliki tehnološki napredak.

I sad imamo sve! A još uvijek ne osjećamo ljubav! Ne osjećamo da smo voljeni. Osjećamo stres, iscrpljenost i anksioznost u većini slučajeva, s pokojim sunčanim danom. Gnjavimo svoje partnere da nas poštuju i da nam daju ljubav. Šefove da nam odaju priznanje i povećaju plaću.

Paradoks?!

Možda baš i ne toliki. Ljudi su se samo koristili obrascem na koji su navikli. Slijedili su put mase. Živimo u materijalnom, fizičkom, 3D, kako god želite, svijetu i na to smo i usmjerili svoju pažnju. Sjećate se priče o magičnom fokusu?!

Fokus nam je u zadnjih nekoliko stoljeća, a možda i duže, bio na vanjskom (materijalnom) svijetu.

Na tome da imamo ljubav. Ne da budemo ljubav.

Da malo pojasnim. Kad imamo hrane na stolu. Imamo ljubav. Kad imamo puno odjeće, cipela, mobitela, puno partnera, poslova ulazimo u fizičko polje ljubavi. Imamo ljubav. Posjedujemo ljubav na fizičkom. No to ne znači i da osjećamo ljubav. Željni smo hrane, čokolade, slatkiša, putovanja, mobitela, automobila, stanova, interneta i inih drugih stvari jer priželjkujemo ljubav. Grabimo za njom iz vana jer to je naš trenutni obrazac ponašanja. Navika. U tom slučaju „emocije spavaju“, aktivan je Ego i svi njegovi obrasci navika.

Još detaljnije kad npr. imamo stan ili kuću osjećamo se sigurno. Ego šalje signal da je sve u redu. Međutim taj osjećaj „sigurnosti“ ne živimo. Kad izgubimo kuću ili stan više se ne osjećamo sigurno, ako smo takva osoba. I zato na dubljoj razini nismo sretni. Jer živimo u strahu da izgubimo kontrolu. Da izgubimo stan. Pa se vežemo za materijalne stvari i time si otežavamo život.

Imajući stan stvorili smo ljubav prve razine tj. sigurnost izvana ne unutar nas samih. Ono što nedostaje je da budemo sigurnost, da se osjećamo ugodno, bez obzira imali stan ili kuću ili ne.

I tako iz dana u dan prolazimo kroz Shakespeareovu i Hamletovu tragediju „biti ili ne biti“ i u većini slučajeva zadovoljavamo navike i Ego odlučujući se za imati. Jer smatramo da onda imamo kontrolu, a živimo iluziju sigurnosti.